Elda Krajcar Percan, klavir
Klavirska djela istarskih skladatelja
Cantus,2009, 989 052 09552
Ova je ploča jedna od onih koja je u startu upućena na uspjeh. Glazba istarskog podneblja, odabrana djela za klavir u širokom, ali ujednačenom kvalitativnom spektru jedanaestorice autora, dobro odmjereni programski kontrasti, a na albumu i dobra izvedba, osiguravaju ovom solističkom koncertu uspjeh, što se pokazalo već na više nastupa u zadnjih pet-šest godina. Po svom je podrijetlu, umjetničkom zanimanju za podneblje i angažmanu na području Istre, Elda Krajcar Percan po entuzijazmu slična Slavku Zlatiću, ali svojim obrazovanjem i razinom na kojoj želi realizirati svoje potencijale, ona ide vlastitim putem. Ovaj je koncertni raspored, plod višegodišnjeg rada,a izvedba koju nudi ovaj album, s prelijepim istarskim vedutama na omotu, održan je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli 25. studenog 2004. To je bila samo jedna u nizu izvedbi ove istrijanske panorame klavirske glazbe, upriličena na prikladnome mjestu pozornice Istarskog narodnog kazališta u Puli, da se svirka i nastup zabilježe na nosaču zvuka. Elda Krajcar Percan je isti raspored svirala diljem Istre, Slovenije i Hrvatske. Tako promičući glazbenu kulturu regionalne boje, čini svojim glazbeničkim rukama na tipkama više za istarsku, a i hrvatsku glazbu, od bilo kakve teorije ili pisane promidžbe. Nije to obol world trendovima, niti je prenaglašeni lokal-patriotizam. Glazba koju su istarski skladatelji upili kao dio sebe i svog glazbenog habitusa, umjetničkom se fantazijom oblikovala i srodila sa oblicima klasične glazbe za klavir, a tu im je onda bio potreban interpret da prepozna njihov autorski izričaj kao legitiman, individualan i zanimljiv. Počevši sa skladbom „Istarska suita“ I.M.Ronjgova, Elda Krajcar Percan baca sidro na pravo mjesto s kojeg će oploviti rt poluotoka koji obiluje finesama i suptilnim glazbenim značajkama. Površno poznat po zvuku puhačkih instrumenata, istarske folklor sa standardnim glazbenim figurama i intervalskim arabeskama, atraktivno i svježe zvuči na crno-bijelim tipkama. Manje poznata klavirska skladba Antonia Smareglie, ima tako i informativni značaj. Uz spomenutog Slavka Zlatića sa Čakavskim stihovima, odmah slijedi još jedan nestor istarske glazbene kulture: Nelo Milotti. Potom raspored prati mlađe autore: B.A.Shehua, Bassanesea, Dekleva Radaković, Brajković, Okmaca, Bužleta i dakako, Bruno Krajcar. Prava mala reprezentacija ne samo glazbenika, nego i ljudi punih ljubavi za istarsku glazbu, ili možemo reći, ljubavi za glazbu u slobodi koja im omogućava da glazbuju na svom dijalektu i po svojoj naravi. Koliko je tu ljupkih motiva i malih formi bez pretenzija, a svi zajedno čine nisku bisera možda šturih obrisa, ali s puno boja. Poučna je ova mala razglednica iz Pule. Poučava da prvo treba imati, pa onda dati. Prvo treba znati gdje je kulturno blago, čuvati ga i poštovati, da bi se moglo dati drugima. I više od svega, imponira dostojanstvo. Kako autora, koji su se svojim glazbenim jezikom bez predrasuda služili kao zadanim, tako i pijanistice, inače isto tako vrsne harmonikašice što je još jedna tradicija pulskog okružja, koja se svojim umijećem želi ugraditi u takvu tradiciju s dostojanstvom.