Putnik
1. prosinca 2007.
Pođeš li sada
na put tišine i zaborava
nasmiješena lica
prepunoga srca
Naći ćeš oblak pravremena
iz kojeg daždi
po svima nama
A ti se tada
s njime poigraj
Na rubu
1. prosinca 2007.
Na rubu okvira
Stojim…
i njišem se
natrag u sliku
ili iskoračiti
Je li to napredak
ili nazadak
Ili će odlučiti
gravitacija?
Širim ruke i rastežem okvir,
puca
Slika pada iza mene
još samo da izmaknem
dasku pod stopalima
što mi je davala iluziju
da sam u nečemu.
Na pragu
1. prosinca 2007.
Na pragu svjetla
daljine su sve bliže
i vraćaju me sneno
u područje tišine
Osovina noći
kotrlja se bez šuma
Kaplja
1. prosinca 2007.
Pod svodom
svih mojih životnih mijena
ovo je bila
tek jedna kaplja
sve manje snena
duša nastanjena
Kantaduri
1. prosinca 2007.
Ležali su u postelji i kantali
Svaki na svojoj postelji i kantali
Htjeli smo zvati ekipu iz „Žive istine“
da ih snimi,starce koji leže u postelji
i po cijeli dan pjevaju,
ali je onda stari umro,
a stara zamukla,
jer joj je falio drugi glas.
Jesen
1. prosinca 2007.
Na bregu pušlek crkvice stoji
bele, i kak v mehlu zavite
orehi zibleju spomine
Na tem bregu kušnut bi se šteli
nebo, oblaki i vinograd zeleni
al’ tam v dolini, kravica već muče
i vleče nebo k sebi,
da tam, v štali, tiho, kak’ i ona bude
Tam, mal’ dalje, kokice već spiju,
svinjogojstvo dela, traktor ih še pela
Crkvica na bregu
po navadi zvoni
A v koprivu pod oblokom
mišek se je skril
Glas
1. prosinca 2007.
Ostao mi je glas
samo za stihove
jer njima ne smeta jeka
praznog auditorija
jer oni spavaju u knjigama vičući
na povremene čitatelje kao na
slučajne prolaznike
i ne umaraju se.
Ostao mi je glas
Za najvažnije
Ostao mi je glas
narastao iz korijena
Ostao mi je glas samo za stihove
jer oni kažu
što se ne umije drukčije.
Duša ljeta
1. prosinca 2007.
U svjetlosti munje
Sanjat ću svoj život
Na terasi od gline
Svoje posljednje zime
Svi moji dani kad proteku
Odvijat ću unatrag sve svoje čine
I skočiti ponovo na rivu daleku
S koje su tekle sve moje plime
Bar da znam dal’ će se ponovit
I kakvo ću dobiti ime
Hoću li moći ostati vjerna
Ljubavi svijeta koja vodi kroz tmine
Doći mlad
1. prosinca 2007.
Doći mlad u ovaj stari svijet
ponovo namjestiti satove
poravnati horizonte
zagaziti dublje
bez žurbe.
Utvrditi štete
zatečene, tuđe
svaki dan
nastaviti započeto
osvijetliti prošlo
i krenuti u potragu
za povratkom.
Snivati javno
pa, doći mlad
u ovaj stari svijet
kao vijest.
Amerike
1. prosinca 2007.
Išli su u Amerike
Tako smo govorili
tako su govorili,
Di? U Amerike
Išli su u Amerike
Ostavili kuće, poja, prazne posteje
Odnili kufer, lancune i petrolejke
Išli su u Amerike
K’o da gredu ne znam di
Di su bili?
U Amerike?
Mučidu,
mučidu
šterike