RUDOLF STEINER: KALENDAR DUŠE
Meditacije za tijek godine
Prijevod prema originalu „Wahrspruchworte „GA40. Rudolf Steiner Verlag, Dornach
Kalnedar počinje Uskrsom za godinu 1912-13., kada je prvi put objavljen i kad je Uskrs padao na 07.travnja, tako da je prva sedmica određena za 07.-13.travnja. Sekundarni brojevi su redni brojevi komplementarnih izrijeka.
1
52.,26.,27.
USKRŠNJI UGOĐAJ
Kad se Sunce iz svemirskih prostranstava
Obraća osjetilu čovjeka
A iz dubina duše se radost svjetlu
U promatranju pridružuje
Tad misli kreću iz skrovišta jastva
U daljine prostora
I prigušeno vežu
Čovjekovo biće za bitak duha.
2.
51.,25.,28.
Moć mišljenja gubi svoju vlastitost
U vanjskosti osjetilnog svijeta
Čovječji izdanak će ponovo naći
Duhovne svjetove u kojima mu je klica
No plodove svoje duše
U sebi mora naći.
3.
50.,24.,29.
Čovjekov rastući Ja
Zaboravivši na sebe
Prisjeća se svog postanka
I govori svemiru:
Oslobađajući se okova vlastitosti
U tebi zasnivam svoje pravo biće.
4.
49.,23.,30.
Ćutim bitak moga bića
Tako govori osjećajnost
Koje se u suncem obasjanom svijetu
Sjedinjuje sa tracima svjetla
A oni bi jasnoću mišljenja
Darivali toplinom
Čvrsto povezujući
Čovjeka i svijet.
5.
48.,22.,31.
U svjetlu što iz dubina duha
Prostorom plodno tka
Božansko se stvaranje objavljuje:
U njem prosijava biće duše
Rašireno u kozmičke daljine
I uskrslo
Iz sapete moći sepstva.
6.
47.,21.,32.
Moje sepstvo uskrslo iz vlastite skučenosti
Pronalazi sebe kao svjetloobjavu
U snagama vremena i prostora
Svijet mi posvuda pokazuje
Kao božansku prasliku
Istinu vlastitog odraza.
7.
46.,20.,33.
Sepstvo mi prijeti da odleti
Od svjetskog svjetla moćno privučeno
Nastupi sad moja slutnjo
Snažno u svom pravu,
Nadomjesti mi moć mišljenja
Koja se u osjetilnom pričinu
Želi izgubiti.
8.
45.,19.,34.
DUHOVI
Raste moć osjetila
U savezu sa Božjim stvaranjem,
I snagu mišljenja potiskuje
Ka snovitoj prigušenosti.
Kad se božansko biće
Želi sjediniti s mojom dušom,
Mora ljudsko mišljenje
Biću sna tiho pripasti.
9.
44.,18.,35.
Zaboravivši na ćud vlastite volje
Ispunja mi se duh i duševno biće
Svjetskom toplinom u osvitu ljeta
U svjetlu da se izgubim
Zapovijeda mi duhovno gledanje,
I snažno me nuka slutnja
Izgubi se, da sebe nađeš.
10.
43.,17.,36.
U ljetne se visine
Uzdiže svijetlosno biće sunca;
Odnosi moje ljudsko osjećanje
U svoje prostorne širine.
U nutarnjosti mi niče osjet
Muklo mi obznanjujući:
Spoznat ćeš jednom
Da te sada osjetilo božje biće.
11.
42.,16.,37.
Na tebi je, da u ovom sunčanom času
Objavu mudrosti spoznaš:
Predan ljepoti svijeta
Proživljavajući sebe u sebi:
Može se izgubiti ljudsko Ja
I pronaći se u kozmičkom Ja.
12.
41.,15.,38.
IVANJE
Sjajna ljepota svijeta
me nagoni da iz dubina duše
Oslobodim vlastite životne božanske snage
Za svemirski let;
Sebe sama napustiti
A ipak se s povjerenjem tražiti
U svjetlu i toplini svijeta.
13.
40.,14.,39.
I kada sam u osjetilnim visinama
Tako plamti u duhu moje duše
Iz vatrenih svjetova duha
Božanska riječ istine:
U dubinama duha traži pomno
Da duhovnog srodnika nađeš.
14.
39.,13.,40.
Objavi osjetilnoj predan
Izgubih nagon svojeg bića
Čini se da me misaoni san želi
Omamiti ,sepstvo da mi otme
No ipak se osjetilima pokazuje
Dolazak kozmičkog mišljenja.
15.
38.,12.,41.
Osjećam duhovno tkanje
Kao začarano
U pojavi svijeta:
Zakrililo mi vlastito biće
U prigušenost osjetilnu
Da me obdari snagom
Koju su ne mogu sam dati
Dok mi je Ja u njegovim sponama.
16.
37.,11.,42.
Slutnja mi strogo zapovijeda
Da sklonim poklon duha u nutrinu
Da bi, ga, dok zrije,
Darovi božanski u dnima duše
Doveli do plodova vlastitog sepstva.
17.
36.,10.,43.
Tako govori kozmička Riječ
Koju smijem kroz vrata osjetila
Dovesti na dno duše:
„ Ispuni svoje duhovne dubine
Mojim kozmičkim širinama,
Da me jednom nađeš u sebi.“
18.
35.,9.,44.
Mogu li dušu rasprostrijeti tako
Da se poveže sa nastajućom klicom
Svemirske riječi?
Slutim da trebam pronaći snage
Da oblikujem dušu kao ruho
Duhu.
19.
34.,8.,45.
Tajno primljeno, novo začeto
Sjećanjima ispuniti
Stremim sad,
I dok raste u snazi
U meni se bude moje vlastite snage
Da me meni samom dadu.
20.
33.,7.,46.
Svoje biće osjećam
Da daleko od svjetskog tu-bitka
U sebi, se , samo od sebe raspušta
I gradeći tek na vlastitom tlu
U sebi bi, samo sebe moralo usmrtiti.
21.
32.,6.,47.
Ćutim zoreć tuđu moć
Da, jačajuć , me samom sebi dadne;
Osjećam sjeme kako zrije
I najavu koja svjetlom tka
Snagu unutarnjeg sepstva.
22.
31.,5.,48.
Svjetlo kozmičkih prostranstva
Snažno živi u unutrašnjosti
Postajući svjetlom duše
Osvjetljujući dubine duha
Da donesu plod
Ljudsko sepstvo u zrelosti raslo
Iz kozmičkog jastva.
23.
30.,4.,49.
Pobude osjetila prigušuje jesen
U objavu svjetla se uvlače
Mutni velovi magle
U dalekim prostorima
Gledam jeseni zimski san
Ljeto mi je samo sebe predalo.
24.
20.,3.,50.
Trajno sebe stvarajući
život duše raste u samoosvještenju;
Duh svijeta stremi
Samospoznajom oživljavan
Iz duševnih tmina stvoriti
Zrijuću volju vlastitog sepstva.
25.
28.,2.,51.
Sada smijem pripadati sebi
I slati sjajno unutarnje svjetlo
U tamu vremena i prostora.
U san vuče prostorno biće,
Duševne dubine će se buditi i
Budeći se, unositi sjaj svjetlosti
U studen zimskih vala.
26.
27.,1.,52.
MIHOLJE
Prirodo, ja nosim tvoje
Materinsko biće u dubini volje;
Koja vatrenom moći kuje duhovnu težnju
Da pripadajuće mi samoosjećanje
Nosim sam u sebi .
27.
26.,1.,52.
Iz dubine bića mi se objavljuje
Obećavajuća čežnja
Da se u samopromatranju nađem
Kao ljetnog sunca dar što živi u jesenjoj toplini
bivajući vodećom snagom duše.
28.
25.,2.,51.
Živo u unutrašnjosti
Osjećam svo bivanje moga bića
Moć duševnog sunca zrači misaonim svjetlom
Razlažući složenost života
Ispunjajući tako mnogu želju
Čijoj su nadi bila sputana krila.
29.
24.,3.,50.
Razgoriti svom snagom svjetlost mišljenja
Iskustvo smislom prožeti
Snagom s izvora kozmičkog duha
To je moje nasljeđe ljeta
I mir jesenji i zimsko nadanje.
30.
23.4.49.
Na sunčevu svjetlu duše
Dozrijevaju mi plodovi mišljenja;
Sva se čuvstva preobraćaju u sigurnost samosvijesti.
S veseljem osjećam buđenje duha jeseni:
Da će zima u meni razbuditi
Ljeto duše.
31.
22.,5.,48.
Svjetlo iz dubina duše
Stremi van poput sunčevih zraka
Postajući tako moć volje za životom
Prosvjetljavajuća mutnost osjetila
Oslobađa snage koje zriju
Iz duševnog poriva
U stvaralačke moći u ljudskom djelovanju.
32.
21.,6.,47.
Osjećam da plodovi vlastitih snaga
Postižu snagu da me svijetu dadu
Osjećam i da mi vlastito biće jača
I postiže jasnoću
U spletu životne sudbine.
33.
20.,7.,46.
Svijet najprije osjećam tako
Da bi, bez mojeg duševnog suživljenja
Po sebi bio, sleđena, prazna pustoš
A bez moći da se objavi,
U dušama se nanovo stvara
Dok u sebi tek smrt može naći.
34.
19.,8.,45.
Osjetiti unutarnje oživljeno
Drevno tajno čuvano
Sa novo uskrslim sepstvom
To će izliti kozmičke snage
Na moja vanjska djelovanja
I, dok rastem, utisnuti me u postojanje.
35.
18.,9.,44.
Mogu li spoznati bitak
Koji sebe nanovo pronalazi
U stvaralačkom porivu duše?
Osjećam, dana mi je moć
Da vlastito sebe
Ponizno učlanim u suživot
Sa kozmičkim sepstvom.
36.
17.,10.,43.
U dubinama moje duše
Otajstveno govori kozmička Riječ
Težeći objavi:
Ispuni svoja djela svjetlom moga duha
I ponudi sebe kroz mene.
37.
16.,11.,42.
Poriv mi srca blaženo smjera
Duhovno svjetlo unijeti
U svemirsku zimsku noć,
Da se svijetleći zameci duše
U temelj svijeta ukorijene
A božja riječ odjekne u tmini osjetila
I sve što jest, preobrazi.
38.
15.,12.,41.
BOŽIĆNI UGOĐAJ
Osjećam dijete duha
Kao odčarano u duševnom krilu
Sveta je kozmička riječ
U svjetlosti srca rodila
Nebeski nade plod
Što slaveć raste u svemirske daljine
Iz božanske osnove bića mog.
39.
14.,13.,40.
Otkrivenju duha predan
Stičem svjetlo kozmičkoga bitka
Snaga mišljenja se bistri i raste
Da me samom sebi dade
A njena moć mi budi
I oslobađa samosvijest.
40.
13.,14.,39.
I kada sam u duhovnim dubinama
U temeljima se moje duše
Iz svjetla ljubavi srca
Ispunja pusta samoobmana
Plamenom snagom kozmičke riječi.
41.
12.,15.,38.
Stvaralačka moć duše
Teži iz dubine srca
Božanske snage u ljudskom životu
Za ispravna djela rasplamsati
Oblikujući sebe
U ljudskom djelovanju i ljubavi.
42.
11.,16.,37.
U ovom zimskom mraku
Duša silno teži
Objaviti vlastitu snagu
Da unese je u tamu
I slutnjom predosjeti
U toplini srca, osjetilno objavljenje.
43.
10.,17.,36.
Grije u zimskim dubinama
Istinski bitak duha
Dajući pojavi svijeta
Kroz snage srca moć bivanja
Unatoč hladnoći svijeta
Osnažuje duševni plam u ljudskoj nutrini.
44.
9.,18.,35.
Dohvaćajući nove osjetilne pobude
Spomenuv se ostvarenog duševnog rođenja
Ispunja se jasnoća duše
Smućujućim klijanjem svjetskog postajanja
Sa stvaralačkom voljom moga mišljenja.
45.
8.,19.,34.
Učvršćuje se moć mišljenja
U savezu sa rođenjem duha,
I jasni mukle osjetilne pobude
Do potpune jasnoće.
Kada se punoća duše
Želi sjediniti sa postajanjem svijeta,
Tad osjetilno objavljenje
Mora svjetlo mišljenja primiti.
46.
7.,20.,33.
Svijet prijeti da omami
Duši prirođenu snagu
Nastupi sad ti, sjećanje
Iz duhovnih dubina svijetleći
I ojačaj mi promatranje
Koje se jedino snagom volje
Može održati.
47.
6.,21.,32.
Radost postajanja želi ustati iz krila svijeta
Pobuđujući osjetilnu pojavnost
Nalazi moje misaone moći
Oboružane božanskim snagama
Što snažno žive u mojoj nutrini.
48.
5.,22.,31.
U svjetlu, što se iz nebeskih visina
Želi u dušu moćno uliti
Prosijava, razrješujući zagonetke duše
Sigurnost kozmičkog mišljenja,
Okupljajući moć svojih zraka
Budi ljubav u ljudskim srcima.
49.
4.,23.,30.
Osjećam snagu kozmičkoga bitka:
Tako govori misaona jasnoća,
Sjećajuć se rasta vlastitoga duha
U mračnim kozmičkim noćima,
I priklanja nadolazećem kozmičkom danu
Unutarnje zrake nadanja.
50.
3.,24.,29.
Radost postajanja svjetskog bitka
Moćno se objavljujući
Razotkrivši snage svoga bića,
Govori čovjekovom Jastvu:
U tebe unoseći svoj život
Oslobođen okova obmane
Postižem svoj istinski cilj.
51.
2.,25.,28.
U nutarnjost se čovjekovu
Osjetilno bogatstvo slijeva;
Kozmički se duh pronalazi
U odrazu ljudskog oka
Koje svoje snage mora iz njega
Za svoje stvaranje crpsti.
52.
1.,26.,27.
Kad se iz duševnih dubina
Duh obraća Biću svijeta
A ljepota navire iz prostornih širina
Tad struji iz nebeskih daljina
Životna snaga u udove ljudske
I moćno djelujući, sjedinjuje
Biće duha sa bivstvom čovjeka.
–