Violin Sonatas, Brahms, Grieg etc.
never-before-released recordings
RCA Red Seal 09026 63907 2
Ako je pijev osim ljudskom glasu atribuiran još jedino violini, onda instrument Jasche Heifetza još uvijek drži primat najveće i najslađe ptice pjevice prošlog stoljeća. Njegova diskografska kuća koja ga je prihvatila kao adolescenta dok je i sama bila tek u povojima i zvala se Victor Talking Machine Company (kasnije RCA Victor), odužila se svom najvjernijem klijentu i možda najsjajnijoj zvijezdi, mnogim izdanjima, a Heifetz reDiscovered (možda) je posljednje od njih, jer sadrži premijerne snimke i skladbe nikad prije snimljene i objavljene. Počelo je netom poslije Prvog svjetskog rata.Hieftzova rana karijera krenula je iz Vilniusa, preko Petrograda, Sibira, Japana i Kalifornije do New Yorka, gdje je stigao 1917 i debitirao u Carnegie Hallu s kojeg nije više ni sišao, smjenivši s prijestolja Fritza Kreislera. Ovaj je potonji slutio što ga čeka već u Berlinu 1912, kada je čuo svirati 11-godišnjeg dječaka. Heifetz je bio neumoran i zaljubljen u glazbu. Svirao je neopisivo mnogo glazbe, a jednakim tempom i snimao, što je u počecima razvoja glazbenih zapisa na pločama bilo presudno za svjetsku karijeru i masovnu popularnost. Bio je najviše plaćen umjetnik na svijetu. A bez daljnjega je bio i najodličniji među violinistima. Kreisler je priznao da Heifetzova tehnika počinje tamo gdje njegova, Kreislerova završava. Naraštaji odgojeni na Davidu Ojstrahu, otkrit će u ovim ranim tonskim zapisima Jasche Heifetza istu onu širinu i zamah muzikalne dubine koji kao da ne poznaju uopće nikakve tehnike već izviru iz instrumenta toplo i prirodno, poput cantilene poznate samo pticama. Neopisiva legata, neosjetni dinamički prelazi, a opet sve tako na mjestu, s mjerom i stilom. Heifetz je podjednako svirao i klavir, baš kao violinist. Ova ploča donosi i taj primjer zaigranog zaljubljenika u sve što svira i zvuči. Bachova Sicilienne još uvijek je jedinstvena, a Zapateado Sarasatea, vjerojatno među njegovim najboljim izvedbama. Snimke Wieniawskog, Čajkovskog, Rameaua, Bacha, Padille i Sarasatea, ostavrene su u njujorškom studiju od 1922-1928, dok su sonate Griega i Brahmsa snimljene 1936. Poslije Paganinija, koji nama iz tehnološkog doba ostaje tek legenda, Heifetz je prvi za koga pouzdano nema usporedbe. A svaki kompliment kao da je nedovoljan i umanjuje vrijednost izvedbe. Nikakav šum pozadine ili nečisti kvrcovi ne kvare dojam, jer Heifetzova svirka plijeni do u srž pozornosti, a to se čudo zabilježilo i na magnetnom mediju. Stoga je malo reći RCA Read Seal, ova je ploča zlatni pečat prošlog stoljeća.