Philips 473 686-2
Ovako lapidaran naslov pregnantan je značenjima kako za onog tko bi po prvi put poslušao svirku ‘tužnog mistika’ iz Beča, tako i za one koji ponešto znaju o brzoprstoj Japanki. Dvostruki nosač zvuka u sebi krije stožerne autore (ne skladbe) Uchidinog repertoara; Mozarta, Debussyija, Schumanna, Beethovena, Schuberta i Schoenberga. A ovi opet u sebi nose potencijal njenog budućeg bavljenja njihovim opusima i prodora na svjetske podije. Mitsuko Uchida nikada nije bila pijanistički maratonac. Više je odavala promišljenog interpreta čije izvedbe dugo fermentiraju dok ne dobiju onaj iskaz s kojim je zadovoljna. A izbor repertoara je ponajviše proizvoljan, ne u negativnom smislu. No, tko je prati od njenih svjetskih uspjeha, znat će procijeniti ove neskladnosti. S jedne strane tu je Beč u kojem je odrasla, školovala se i upila u sebe Mozarta, Beethovena, Schumanna i Schuberta, ali i Druga bečka škola, sa Schonbergom i Bergom. Kasnije je otkrila Debussyija i Bacha, ali ih je proniknula nakon nekoliko desetljeća. Već iz njenih riječi otisnutih u priloženoj knjižici, a pogotovo iz brojnih intervjua koje je objavila, u prvi plan izbija promišljeni, lucidan i brižljiv, čak u zaključcima nadahnut i genijalan muzikalni um, koji je do svakog idejnog rezultata došao doslovno kroz svoje dvije ruke. I te dvije ruke hoće naprijed, žele dalje. Svake se godine čini da je Mitsuko Uchida završila jednu fazu i stupa u drugu, pa se to opet ponavlja i onda se u slijedu od 15 godina, koji nudi ovaj dvostruki CD primjećuje da se radi o valovima iste plovidbe. Njene izvedbe Mozartovih sonata koje su se inkorporirale u Magnum Opus salcburškog velemajstora unutar korpusa njenog isključivog diskografa Philipsa, bile su jedan vrh istoga vala, a trenutačno Uchida priprema integralne izvedbe Mozartovih koncerata za klavir koje će i sama dirigirati.Uz to napreduje i Schoenberg pa je najviše pohvala dobila za izvedbu njegovog Koncerta za klavir i orkestar. Debussy je pak njena intimna zadaća. Schubert također. Zbog čega neka vam kaže tekst u knjižici. Naime, njena se duhovna zrelost čuje u svirci. 32 Varijacije Beethovena, primjerice ona točno procjenjuje kao nešto što nije stvoreno za njen habitus i usporediti tu njenu izvedbu sa Ashkenazijevom nema nikakvog smisla, jer potonji je ono po čemu ćemo pamtiti i temu i sve 32 varijacije. Ali, Mitsuko Uchida tako radi. Počne i napreduje. Njen se Schubert slaže ali i kosi, primjerice sa onim Alfreda Brendela. Ima nešto neuhvatljivo schubertijansko kod Uchide, manje bečko, manje europsko, ali točnije glazbeno.U perspektivi. A u to se Uchida izgleda dobro razumije.Kako gledati iznad trenutačnog prostora, prema obzoru i dalje, iznad predmeta kojim se bavi. Snimke ovih dvaju albuma pokrivaju razdoblje od 1986 do 2001 i ubuduće će biti nezaobilazne za slijed njene karijere koja postaje sve bogatija i gušća nastupima, a da bi se procijenili njeni dosezi trebat će posegnuti za ovim zapisima proteklih desetljeća. I izgled ploče sugerira ideju, da je Mitsuko Uchida s jedne strane ploče kao malo djetešce koje jedva dosiže tipke, ali ih sasvim lijepo zahvaća, i s druge kao zreo umjetnik, jedna te ista Mitsuko, izrasla u vremenu kroz arhitekturu zapisanu u partiturama.