Raimondi, Te Kanawa, Berganza, Moser, Kinh
Riegel, Van Dam, Macurdy
Sony Classics 3CD 82876877582
Jedna od najpoznatijih uzgojenih ružna na svijetu, neodoljivog grimiznog baršunastog izgleda i opojnog mirisa nosi ime Don Juan. Kao da je inspiracija izmišljenog zavodnika i ženskara, čija legenda oživljava u 17.stoljeću iz pera Tirsa da Moline, a smještena je u 14.stoljeće u Španjolsku, obavila svako osjetilno iskušenje.Mirišući cvjetove ruže Don Juana i promatrajući njihov enigmatičan baršuansti grimizno crni preljev koji nestaje u naborima latičnih ovoja, možemo gotovo shvatiti vrtlare koji nisu znali drukčije imenovati enigmu cvijeta do li enigmom ljudskog ponašanja zavođenja i nemoći da se odoli iskušenju vječnog pristanka na boravak uz nju. Doista se teško otrgnuti od susreta sa ružama Don Juan.Ili iskušenju da se prodre u tajnu lovca i žrtve. Povijest umjetnosti bilježi skoro stotinjak obrada ove teme sve do danas, bolje reći, danas više nego prije. Ipak, od svih umjetničkih obrada dvije tri su antologijske, a među njima i opera Wolfganga Amadeusa Mozarta: Don Giovanni, na talijanski libreto Lorenza da Pontea. Legenda kaže da je na praizvedbi među publikom sjedio glavom i bradom Casanova, oličenje protagonista. No, Casanova je bio ženskar i pustolov, odan užicima, bez moralne i etičke dimenzije, dok je priču o Don Giovanniju da Ponte naslovio „Don Giovanni ossia ili dissoluto punito“ što doslovno znači –kažnjeni razvratnik. S obzirom na finale opere u kojem kameni gost odvlači pustolova u pakao, zgodno je znati da se premijera opere, održana 30.listopada 1878., u Pragu, poklopila sa blagdanom Svih svetih, kada je povezanost sa vantjelesnim dušama kod živih na zemlji, najintenzivnija. Mozart je vjerojatno volio takva poklapanja, jer mu je cijeli život bio satkan od različitih stigmi kao put po nebeskim postajama. Začudo, teatarski Don Juan, kojega različiti redatelji suglasni u nastojanju da gospodina Ivana prikažu filozofski, nikada ne pogađa ono enigmatsko što je svaki vrtlar mogao osjetiti. Jer se ne radi o mišljenju, nego o osjećanju i volji. Putem osjećaja nuđenja, Don Giovanni pridobija volju žene, i time pobjeđuje u totalu svog suparnika. To je njegov način maskulinske realizacije u društvu. No, beskrupuloznost kojom to čini na kraju dolazi na naplatu i odnosi ga sa svijeta. Zato je glazbeni Don Giovanni potpuna panorama, fon na kojem Mozart plete mrežu za majstora ljubavnih mreža. Ono što je teško kod uprizorenja na pozornici opere Don Giovanni je ,dakako, ponajprije točan izbor glasova za operne likove, koji su poput osnovne boje na platnu, ali uz to, nužno je održati karakter orkestra od uvertire do finala u napetosti tamnih-kobnih i svijetlih-nevinih boja, budući je partitura obilata povijesnim stilskim znakovljem te instrumentacijskom kolorističkom simbolikom. Ako to dirigentu uspije, onda imamo dobru izvedbu Don Giovannija koja pruža ono važno i osnovno za doživljaj ovog remek-djela. A ako dirigent uspije dobiti u glazbenom smislu i više od toga, gotovo oratorijsku, pasionsku točnost, onda imamo izuzetnu izvedbu, a takva je upravo ova snimka predstave u Pariškoj operi koja se obavljala od 22. lipnja do 6. srpnja 1978.pod ravnanjem Lorina Maazela. Sva se snaga i umijeće velikih glasova ovdje udružila pod palicom velikog dirigenta, u desetljeću lijepih talenata: Ruggiero Raimondi, Kiri Te Kanawa, Teresa Berganza, Edda Moser, Jose Van Dam, Malcolm King i drugi, nisu skupljeni po trišnom principu velikih imena nego prema „zaslugama“ na pozornici u drugim ulogama, da bi zajedno u skupnim prizorima, blistali svaki različitim i pojedinačnim sjajem, u skladu sa orkestrom kao da su njihove gornje dionice. Od mnogih Don Giovannija na pozornici i na snimkama, više sam ih čula koji su bili partikularnih dobrih svojstava, ali na poznatim arijama i mjestima kao i u skupnim prizorima, jedva sam čekala da prestanu, jer mi je bilo kao da računalo recitira Shakespearea. Ova nam izvedba pruža onaj poznati osjećaj kad jedva čekamo da krene poznata melodija u kojoj uvijek iznova uživamo, baš kao da prilazimo cvijetu ruže Don Juan, čiji miris ne možemo uvijek u cijelosti evocirati, ali pri prvom osjetu mirisa, sjetimo se sve te divote i udišemo dok možemo.