Petnaest godina Gudačkog kvarteta Rucner
CANTUS, studeni 2013. 9889849852 3CD
Srijeda, 04. prosinca, približno je dan kada Gudački kvartet Rucner već tradicionalno održava svoj sezonski koncert „Zima“. Isto tako tradicionalno, u HGZ-u, tada se osim koncerta , u vrijeme darivanja, održava i humanitarna akcija pod nazivom „Mala kap u slapu“, kojoj je koncert posvećen. Ove je godine zimski koncert bio uvijen u još jedan dvostruki sloj: proslavi petnaestogodišnjice djelovanja ansambla i promociji trostrukog nosača zvuka povodom te obljetnice.
U prepunoj i tradicionalno naveliko posjećenoj dvorani HGZ-a u Zagrebu, ta je večer bila, razumije se, prepuna uzvišenog sentimenta sve od kad su na pozornicu stupile male balerine u blagdanskim kostimima , štićenice doma za djecu bez roditeljske skrbi, pa sve do završnog „all together“ nastupa zbora nešto starije djece sa prijateljima sa estrade i pop-zvijezda. Glavninu tog sentimenta, dakako, da su si priskrbila djeca za koju se „Zaklada Vaša pošta „ pobrinula da 220-toro njih dobije potporu „Croatia –osiguranja“, te su Alen Premužak i Krešimir Starčević, u ime ove dvije ustanove, sve pozvali na ovaj koncert zahvale pod geslom: „Uspjeti u životu znači znati da je barem jedan život lakše disao zato što si Ti živio!“
Potporu ovom stremljenju dali su i novinari HTV-a, Sanja Mikleušević-Pavić i Robert Zuber, koji su angažirano, svojedobno, vodili emisiju s istim ciljem, a Zuber je posvjedočio svojom životnom pričom da je to najbolje što možemo učiniti za bolje društvo i bolju budućnost sviju nas.
Gudački se kvartet Rucner pak, odužio na ovoj višeslojnoj priredbi svojim trajnim suputnicima i gostima u ansamblu, Joži Haluzi, Josipu Novoselu, Ivi Kralj, Sidoniji Lebar, Ani Pauli Knapić, Ivani Panić Defar, Dunji Bontek, Ani Rucner, Mariu Rucneru, a napose njihovom bliskom suradniku, bandoneonistu Peteru Soaveu s kojim su nebrojeno puta nastupali i snimili znatan broj skladbi i nosača zvuka. Uz njega je nastupila i njegova supruga Mady Soave, za koju su neke skladbe i napisane. Promociju trostrukog , obljetničkog nosača zvuka, preuzeo je na sebe „pater familias“ Dragan Rucner, koji je obiteljski srdačno, neposredno i toplo, predstavio sve skladbe snimljene za potrebe ovog nosača zvuka i lijepim riječima zahvalio svima koji su uz njih tolike godine.
Živa praksa gudačkog kvarteta Rucner koja je započela 1998, kao „četiri asa“ Haluza/Novosel/Rucneri, već je u startu obećavala da se ne radi o akademskom preispitivanju gudačkog repertoara, već o pristupu glazbi koji je , slijedeći entuzijazam iz naslova, svoju žilu kucavicu uputio prema svima koji glazbeni život grade, skladateljima, izvođačima i nadasve, publici, kojoj se taj dar poklanja, a nadasve onoj najpotrebitijoj publici i najranjivijima: djeci, bolesnima, i svima kojima treba pomoći. Iz takvog je pristupa nastalo mnogo narudžbi, a u posljedku, 80-tak novih glazbenih djela. Taj je entuzijazam dotakao gotovo svakog skladatelja u Hrvatskoj i nikoga nije zaobišao, poticao njihov rad koji je tim više prihvaćen jer je kvartet praizvodio njihove skladbe, odmah, i metodično ih bilježio za trajnu ostavštinu u glazbeni fond nacionalnog radija.
Zavirimo li makar i letimično, u taj trostruki nosač zvuka, pred nama se prostire rukovet autora i djela, ali i najrazličitijih izvedbi na našim festivalima i tribinama, iz kojih je vidljivo da je tih 17 autora, 17 skladbi, 17 praizvedbi., vrh ledenog brijega, koji brodi ponad , rekosmo, žive prakse, iz dana u dan, stimulacije živog glazbenog života u Hrvatskoj. Tim je teže bilo urednici Snježani Rucner i autorici popratnih materijala Zdenki Weber, odabirati ono čime bi se predstavio rad od desetljeća i pol, koji uključuje toliko mnogo umjetničkih, strukovnih i društvenih elemenata. Rezultat je razina kojom ovaj nosač zvuka stoji uz bok najboljim publikacijama te vrste u svijetu.
Proučimo li objavljene skladbe, vidimo da je i stilski i generacijski obuhvaćen skladateljski i izvođački svijet naših i njihovih suvremenika. U toj raznolikosti istaknutu kvalitetu nosi činjenica da je autorima i izvođačima zajamčena sloboda iskaza njihovih individualnih posebnosti, zajamčena im je sloboda stvaralačkog izražavanja, kojim dosižu svoju jedinstvenost i omogućavaju uvid u njihov stvaralački prosede, ukus, stremljenja i odabir umjetničkog puta.
Ali ta raznolikos čvrsto stoji zbog onoga što je spaja, a to je visoka kvaliteta glazbenih djela, svaki u svom izričaju i svaki na svoj neponovljivi način. I svaka od njih zavređuje pozornost.
„Sutonski spjev“ Rubena Radice uvažavajući opis samog autora i njegovo poniranje u metamorfoze antičke metrike, odaje originalan, gotovo aristotelijanski izražaj svojstava zvuka (u sedam dijelova) da teče, da iskri, povlači se, da pršti, lebdi, isparava i da nastupa voljom.Visoka umjetnost koja pod prstima gudača postaje svima pristupačna i zavodljiva.
„Gudački kvartet“ Živka Ključea, „Susreti na žicama“ za gitaru i gudački kvartet Nikše Njirića, „Pet vinjeta za tubu i gudački kvartet“ Josipa Magidća, svjedoče o trajnoj zaigranosti koja je donijela na svijet neuobičajena djela za skladateljski naraštaj pravovjernih tragača za modernom unutar tradicionalnog.
Tu su i pripadnici aktivnih generacije Uhlika, Ruždjaka, Šipuša, Bradića i Šabana te oni mlađi, Viktorije Čop, Laure Mjede Čuperjani, koji uz zadovoljstvo skladanja za koje znaju da će biti izvedeno i zabilježeno, u suradnji s Rucnerima mogu ostvariti i neke sporedne interese.
No, aromu svim trima nosačima zvuka daju skladbe Cossetta, Makara, Potočnika, Šabana…Uronjavanje u folklorno bogatstvo bilo hrvatskih ili svjetskih regija, stvara bìlo, ritmizira ovaj podugački trostruki koncert u jednu veliku rapsodiju o probuđenim mogućnostima za komorni iskaz koji ne bi došao sam od sebe. Koja prilika za nadarene soliste Vojteka, Petrinjaka, Philippa, Davorku Horvat, i nadasve, Petera Soavea, da punim srcem, osjete ravnopravnost predanosti glazbi uz ostale članove ansambla.
Za nadati se je, da će neke od tih , sada „uramljenih“ skladbi zaživjeti i u drugim izvedbama, i da će se uočiti koliko je duhovito i virtuozno složen „Kvintet“ Tomislava Šabana, kako je sjetno misteriozan pjev „Iz knjige zaboravljenih riječi“ Berislava Šipuša, bolje reći, kako gotovo u istom emotivnom tonalitetu korespondira sa brojnim skladbama te vrste u Europi, posebice u Skandinaviji i svijetu. Koliko je Cossettova skladba autentično proživljena da se gotovo doima jednaka folkloru. Da su Potočnikova „Jalše“ potencijalno svačije dobro tko ima uho za folklor, kao i Makarova ôda slavonskom folkoru. I dakako, nezaobilazna „Godišnja doba“ Tomislava Uhlika, kojim je stvoren amblem svih koncertnih sezona Gudačkog kvarteta Rucner pod istim nazivom.
Ponekad mi se čini da su oni, Dragan i Snježana Rucner, na svom prostoru za vježbanje na sjevernim obroncima Zagreba, kao neki ranžirni kolodvor za svaki glazbeni vlak koji nekamo ide i ako svrati do njih, zasigurno će se uputiti nekim, najčešće novim putom.
A oni će mu pribaviti note, raspisati dionice, otputovati na festival, spavati u štaglju ako treba, praizvesti djelo, staviti ga na repertoar, snimiti za radio ili televiziju i potom zabilježiti i objaviti na nosačima zvuka. Pravi „tata i mama“ žive stvaralačke prakse u Hrvata, jer je „Divno baviti se glazbom!“..