U prostorijama Hrvatskog društva dkladatelja, takoreći, u kućnom skladateljskom prostoru, održan je u večernjim satima 17.listopada, skroman, ali intenzivan nastup troje hrvatskih glazbenika koji su predstavili mali niz skladbi Olje Jelaske, povezanih imaginacijom Mediterana i njegovih sjevernih i južnih obala. Autoru je dovoljno da stvori djelo i nakon njega neko novo, ali i djela trebaju biti predstavljena drugima, izvedena javno i u širem auditoriju i to iz niza razloga od kojih je možda nama ipak najvažniji onaj da znamo što i kako rade naši suvremenici. Da ih bolje upoznajemo i time obogaćujemo i njihov i vlastiti profesionalni život. Briga za takvu vrstu predstavljanja novih ili skorašnjih skladbi naših autora, postoji i takve se priredbe događaju, ali autorima predstoji mučan put do ostvarenja izvedbi i svaki je takav pokušaj i dobrodošao i zanimljiv.
Večrr na kojoj je Olja Jelaska (1967.) predstavila svoje četiri skladbe, naslovljena je „Cvijet šaronski“, usmjeravajući naša očekivanja prema paradavnim, biblijskim ozračjima i podcrtavajući svojedobno iznenađenje kada je Marko Ruždjak, njen profesor kompozicije izvodio skladbu „Tvoj i moj Libanon“ na Muzičkom biennalu Zagreb, na stihove Halila Džubrana. Time se dogodila lijepa podudarnost da je mlada skladateljica u svom učitelju našla maštu i kapacitet da slijedi i dalje razvija njena nagnuća. I sama mediteranka, Olja Jelaska se već više puta dokazala kao liričarka i cantilenistica. U stanovitom modernističkom smislu kao da bi Hatze da je živ bio sklon takvom izričaju, onom koji se pouzdaje u melodijski tijek i pjev. Ili pak Ivo Parać, u svom instrumentalnom komornom opusu koji je uvijek u svom prozračnom tkivu bio sebi dostatan, pomalo izvan konteksta epohe i vremena nastanka.
U te skladbe spadaju „Lahor blagi“ i tri pjesme „Cvijet šaronski“ na stihove iz Pjesme nad pjesmama i biblijskim pjesmama, dok je međuskladba „Miris cedra libanonskog „, prvi put predstavljena javno u izvedbi Srebrenke Poljak, snažno upotpunila ovaj patinirani okvir solo-pjesme koja je ozbiljna poput lieda i meka poput canzone. Davorka Horvat, sopranistica je koja osjeća melodiku i poruku pjesme pa je njena izvedba bila odlično donesena, premda je možda manjkalo malo više uvježbanosti u pripremi zajedničkog muziciranja, posebno kada je u pitanju bio trio u kadenzi (Cvijet šaronski je pisan za sopran, klarinet i klavir).
„Na putu za Sion“ za klavir solo je skladba koju bismo rado čuli sa repertoara naših pijanista kako bi zaživjela u različitim doživljajim i stilskim opredjeljenjima. Nosi u sebi naboj koji bi se moglo višestruko iskoristiti, gotovo da bi se i jazz-pianisti mogli ogledati u njoj.
Ovakav mini-koncert autorskog tipa, odličan je model koji bismo rado i češće viđali i slušali u skladateljskom „kućnom“ prostoru u Berislavićevoj ulici . Jer kad bi se našlo više onih koji bi pomogli skladateljima da nose svoje breme izolacije i tišine, glazba bi bila bliže publici i glazbenim stzručnjacima, a time bi i sustvarala vlastiti kontekst.
