Kvartet, Minijature, Figurice, Zoov-Cool,
Intimni madrigali
Cantus, 2009.989 052 09552
Kamo sreće kad bi se svaki hrvatski skladatelj mogao pohvaliti činjenicom da ima tri cd-a. Vjerojatno svaki nogometaš danas ima sve svoje utakmice na dvd-u i to je –cool., ali se glazbenici, bilo autori ili izvođači, načekaju preko svake mjere. Ili, ako se ne načekaju, onda dožive sudbinu stihijskog zahvaćanja: ako ih zapadne, nešto dobiju, ako ne, opet čekaju. Pa i ovaj Treći cd Željka Brkanovića, i nije bio mišljen kao poseban album, već je zabilježen obljetnički koncert u Preporodnoj dvorani Ilirskog doma u Zagrebu, na skladateljev 70-ti rođendan, 13.prosinca 2007.godine. Tom je prigodom izvedeno pet lirskih, komornih skladbi , a na nosaču zvuka zabilježeni su u ponešto izmijenjenom rasporedu, od onoga na koncertu. Orkestralne i komorne skladbe Željka Brkanovića zabilježio je Croatia records 1996., Cantus pak koncertantne skladbe 2002., a ovdje je dio opusa moguće najvjerniji intimnom skladateljevom svijetu. Otuda posvojna zamjenica „moj“ u naslovu nosača zvuka . Dio se snimljenog opusa Željka Brkanovića nalazi razbacan i na različitim nosačima zvuka drugih izvođača ili prigoda. Primjerice, skladba na ovom „trećem cd-u“ Zoov-Cool, prvi je put stupila u javnost kompaktnom pločom „kWARteti ’91“ tvrtke „Orfej“, na kojem je objavljena zajedno sa skladbama Frane Paraća, Marka Ruždjaka i Anđelka Klobučara. Dionicu klarineta je i onda i sada, svirao i snimio, Milko Pravdić. I tako, kao po nekom žanrovskom pravilu, svaki novi cd otkriva jednu novu facetu autorskog rada Željka Brkanovića. Ova treća, pripada manje objektivnom, a više individualnom biću skladatelja; govori kakve su njegove sklonosti igri, svijetu ideja i osjećaja, govori o njemu kao čovjeku, pa i roditelju. Anagram Sonetnih minijatura ( u izvrsnoj izvedbi pijanistice Nade Majnarić) odaje ime njegove kćeri. Figurice su ozvučene kajkavske haiku sličice. Šteta što je interpretativni pristup Martine Gojčete-Silić bio tako dramatičan, jer bi se u stihovima Domjanića, Herjavec i P.Miškine, koji opisuju ubav svijet jednog malog ždrebeta i figurice, više tražila gotovo budistička mekoća poezija, recimo, Frana Galovića, a ne snaga jedne Medeje ili Klitemnestre. „Zoov-Cool“ je pomalo kultna skladba koja je odjeknula sa pozornice HGZ-a u ratnim godinama, i teško i čemerno u katarzi izrazila zajednički mutni izvor zebnje i patnje prije 15-tak godina. I danas, ona je autentična, snažna i svjedoči u skladateljevu obranu njegovog autorskog poriva i umjetničke odgovornosti, da progovori u teškim trenucima,u ime svih nas, kad smo bili nijemi od užasa. U crescendu zbivanja u intimnom svijetu Željka Brkanovića, koji kreće od smirenog, profesionalnog Drugog gudačkog kvarteta u diskusiji sa Lutoslawskim, preko blagih obrisa nježnog svijeta, ali i okrutnog i surovog prizorišta ljudske naravi, stižemo na danteovski okupan vrh skladateljevih moralnih ideala. Intimni madrigali su ona iznimna vrsta vokalne glazbe koja je očaravajuće uspjela Petru Bergamu u skladbi za ženski zbor „Spiriti eccelenti“, Igoru Kuljeriću u remniscencijama na renesansu i njene kanconjere, a Željku Brkanoviću s tri madrigala, ovdje u izvedbi Solista sv.Marka. „Samoća“, „Nemoj plakati“ i „Šala“, tri su stavka ove djeteline srca, koja je, nakon drame i oluje Zoov-Coola, povratak svjetlu i ljudskosti. Pa, da se i ja vratim na početak: kamo sreće kad bi svaki cd hrvatske glazbe imao takvu programsku knjižicu kao „Moj treći cd“ iz tandemskog pera Brkanović&Gligo.