Zavist nastaje iz krive procjene. Kada bismo htjeli imati nešto što drugi ima, jer ne znamo kako je to toga došao. A i ne želimo znati. Jer da želimo, ne bismo se dali zarobiti od tog osjećaja krive procjene. Zavist zaustavlja, čini nas ovisnim. Tako nastaje lijenost. Radišan čovjek slijedi svoje interese, zanimanja, usavršava ih. Napadaj zavisti ne dozvoljava raditi. I tu čovjek stagnira. Samoljublje pak skriva osjećaj zavisti, za koji se općenito drži da je neumjesan i neprikladan u ljudskim odnosima, pa kako je zavist žilava, ona se maskira u prigovaranje. Zavist je najzamaskiraniji osjećaj jer pripada samoljublju pa se zajedno pojavljuju. Tobožnji opravdani prigovori su izraz potisnute zavisti. A kako je ona nešto što daje privid uzbuđenja, teško je se rješavamo. Kao i mržnje koja daje privid užitka. Teško je se zapaža jer su njene maske bezbrojne. Pohlepa, predbacivanje, vlastohleplje, častohleplje, uhodarenje i mnogo toga što nije neprijateljstvo u prvom koraku, ali se za vlastito očuvanje brani neprijateljstvom. Čak i onaj pozitivni pol ulizivanja, potkupljivanja ima isti izvor. I dakako, sve moguće gradacije do agresije i nedjela. Njen je vanjski vid naslanjanje na osobu kojoj se zavidi, vezanost za nju. Umjesto da samostalno prionemo razmatranju što je to što želimo od drugog, jer sami nemamo i možemo li to steći, pa učimo kako se to stiče, samoljublje nas vara drugom krivom procjenom, onom o vlastitim sposobnostima, to jest, nesposobnostima. Kriva procjena da mi sami nešto ne možemo rađa zavist što to netko drugi može.
Ustvari, razmislimo li bolje, sama činjenica da smo primijetili nešto što želimo imati kao sposobnost ili stečevinu, govori da imamo tu sposobnost ali je nismo iskoristili ili razvili. Tako zavist nastaje iz nedovoljnog samopouzdanja. Ili uvida da nam to zapravo ne treba.
Ta neugodna sitnica je uzrokom borbe između nemoći i nadmoći. Ili se nemoć stavlja pod vlast nekog nadmoćnijeg, ili je želi nadvladati i uništiti. Nekoć su to smatrali smrtnim grijehom, zavidjeti drugima, ali trebalo bi se okrenuti sebi i uvidjeti da sebi najviše škodimo. Jer griješimo krivim procjenama samih sebe.
