BeSTMUSIC CD 1114
Kao da je znao što će slušatelj pitati sebe i nosač zvuka pred sobom kad se susretne prvi put s njim i rasporedom snimljenih skadbi na njemu, gitarist Istvan Romer je preduhitrio nedoumicu prvom rečenicom u knjižici ploče:
Četiri sonate, a samo tri minijature? Točno tako, jer zadnja je skladba rasporeda ujedno i sonata i minijatura. Taj odgovor valja uzeti u obzir pri prosudbi konceocije skladbi na ploči. Konceptualno, taj nosač zvuka zamišljen je moderno i likovno, audiovizuelno, rekla bih. Početna i završna skladba kao da čine uski, patinirani mediteranski okvir sa pozlatom iz 18.stoljeća, a slika koju uokviruju predstavlja naše današnje vrijeme, skladatelje i stil kojim pišu. Okvir su sonata Luke Sorkočevića, začetnika ove forme u nas, i sonata-minijatura nepoznatog autora iz rukopisa pronađenog u Franjevačkom samostanu u Košljunu na otoku Krku .
Takav sonatni okvir sadrži poruku, kako se rađala sonata u Hrvatskoj, koliko je srodna svojim talijanskim uzorima i široj i jasnijoj formi simfonije te služi kao refencijalni, komparativni okvir s kojim možemo uspoređivati današnji oblik sonate u djelima Srećka Bradića (1963.) , Ive Josipovića (1957.) i Dušana Bogdanovića (1955.), dakle, skladateljima koji prethode Romerovoj(1962.) glazbenoj generaciji. Lijepa zamisao i povijesno taktičan pristup našeg priznatog solističkog virtuoza i komornog glazbenika, inače profesora Muzičke akademije u Zagrebu.
Osim dotjeranog osmišljavanja cd-a, tu je i strukovni razlog u odabiru i filtriranju gitarističke literature u hrvatskoj glazbi. S jedne strane se može shvatiti u pohvalnom smislu didaktički, s jasnom namjerom da se slušatelja uputi u pristup gitari i glazbi za gitaru, a s druge strane da doprinese uočavanju perspektive gitarističke literature danas. Na taj se način pobuđuje dublji interes kojim se bolje memorira odslušano. Interaktivno se možemo poigravati smjernicama kojima nas odvode skladbe u neoimpresionizam „Amfora“ Ive Josipovića i „ Potonulog križa“, Srećka Bradića prema nježnoj lirici koščlunskog zapisa nekoliko stoljeća ranije pa opet drugim putom od Jazz sonate Dušana Bogdanovića, sa čak 4 ozbiljna stavka, natrag u prošlost kada je Antunov sin Luka, osmišljavao u Dubrovniku i europskim putovanjima obike kojima će izraziti melodijske misli 18.-stoljetnog zaljubljenika u glazbu.
To su zreli plodovi dugotrajnog i predanog profesionalnog rada, a Istvan Romer je u Zagrebačkom gitarskom triju i svojoj karijeri predstavio publici gotovo sve što je u Hrvatskoj za gitaru napisano pa ne čudi da je uzorak njegovog iskustva predočen na ovom cd-u istovremeno visoko perfekcionističan, a ujedno i pristupačno očaravajući.
Ploču je Romer posvetio svojoj profesorici Margi Bäumi-Klasinc, na čijoj gitari, po priznanju u knjižici je i snimio sve skladbe. Gitara je , inače, Hermann Hauser II iz 1972. godine.
Je li do gitare ili do njegovog umjetničkog dara, zvuk ovog cd-a je više nego obojan povijesnim mogućnostima, pa se pretapaju lutnjističke vizure sa cembalističkim i kitarističkim, uvijek kristalno čistog trzaja i minuciozno primijenjne dinamike. U klasičnim skladbama-minijaturama Sorkočevića i košljunskog svirača, zvu gitare poprima gotovo univerzalni timbar pa nam se čini da čujemo i kojigod barokni, galantni ili antikni instrument, ili ansambl ili pak neke strune još nepoznatog izvora. U cjelini gledano, ploča je umjetničko djelo upečatljivih obrisa i izvrsne izvedbe, a nadasve veliko uživanje u slušanju.