I.
Evo jedan miran dan za mirne ljude
asfalt se topi, sunce žari
oleandri bi prema svjetlu,
lirika zarobljava.
Oooooo, ne znaš li kako je to biti
u životu za dva broja premalom i prevelikom, istovremeno?
Živimo ratnički nemirno i asfalta nema
nego jurimo po njemu, sunce zavija na
okukama, a mi zurimo, mi
zujimo kroz otvorene prozore,
svi padamo, nitko se ne gubi.
Kako dovršeno. Napeto.
II.
Na oblaku ruža
Ljuti što im tijelo otkazuje
traže vječnost na krivom mjestu
gazeći vlastitu sjenu.
Dani podijeljeni, dani dugi,
kamo idete po snagu, vikendom?
Skriveni u pruću, izbjegavamo pljačku.
Pruće s početka, pruće s kraja, košare
drže stoljeća neopletenih siromaha.
Tegle su stigle na prozore iznutra.
Napredak hladnih zemalja sve je bliže.
Na granicama od betona dokumenti i kontrola,
da, možete ići, sve je u redu dok sličite na
svoju uspomenu pod kišobranom fotografa
u Petrinjskoj tog i tog datuma.
Podigneš pogled u vječnu mijenu
to samo mi dajemo imena vremenu.
III.
Ja nisam odavde
doplovila sam da vam kažem
kako je u Grčkoj sve tiho i zamrlo
i da je red na nama
da igramo drame opstanka,
ali bez dramatike i patnji
koje su davno odigrane,
jer tome su i služile
da ih se mi oslobodimo.
IV.
Dijete od sedam, krije tajnu
o sedamdeset i sedam
Dijete od četrnaest, gleda u
one od četrnaest
Dijete od 21 vidi samo taj
jedan
Dijete od 27 natrag bi na
sedam
Dijete od 35, pita se gdje sam
Dijete od 42 ima najmanju mamu na
svijetu
Dijete od 49 napokon kreće na put
Dijete od 56 pronalazi drugu djecu
Dijete od 63 otkriva tajne
Dijete od 72 unaprijed zna
sljedećih pet i ide polako kao
kentaur kad prohoda
Dijete od svih godina,
nepromjenjivo je znatiželjno
i hoće još
Djeca su tako daleko od nas
jer se stalno kreću
V.
Zrna nanizana na svilenoj niti
melodije
pjesnici zvuka
osluškuju
povijest
čuju svaki put drugačije
dodavši pokoje novo zrno
praizvornoj niti ogrlice
ljepote
VI.
Okrenuti se u smjeru zvuka
to ima smisla
Pratiti šuštanje vjetra u lišću
to ima smisla, jer slijedi
prirodni poticaj.
Tu haiku o smislu otprilike završava.
Poremećaj smisla oprostiti civilizaciji.
Poremećaj ritma bližnjima.
Ili ne nasjedati.
VII.
Nismo došli ovamo da plovimo
niti da plaćamo račune plovidbe,
već da kormanimo.
VIII.
podmazuje se kotač
masnim bolima i dolima
neprestano pristižu nova maziva
on klizi, taj kotač napredniji
od suhe kazaljke na satu
i svaka treba čovjeka
da je pomazi, da je podmaže
uklizi svoj dio truda, preda
sve što je preradio, i
podmazuje se kotač
spoznaje, hoda i veselja
a boli, one zgušnjavaju
glatko dno
zamašnjak nas samih
ne pazi kad staje
na svoje grijače
kroz hladnu vodu opstanka
IX.
Moja je naranča oljuštena
kriške ste pojeli
koru zamirisali i sobu
ništa nije bačeno.
Ja uzgajam bez koštica.
Tek s primjesom vanilije dalekih mora.