VOLUMES 1-11
DECCA 2007
Svjatoslav Richter, glazbeni genij 20.stoljeća, proživio je svoj vijek kao čovjek od 1915-1997., a kao pijanist od 1934. kada je u Odesi odsvirao svoj prvi recital, pa sve do svoje predzadnje godine života, a kao studijski pijanist ostavio je brojne tonske zapise svojih nastupa i snimanja. Dakle, 81.godine asketskog i koncentriranog umjetničkog života i pola stoljeća rada za diskografske tvrtke, a bilo ih je oko 180. Ne snimaka, nego tvrtki. Možda bismo mogli reći da ih je bilo i više pribrojima li k tome ruske tvrtke, no, kada se pređe jedna standardna granica, sve preko toga je nemjerljivo i neusporedivo. Tretirali su ga kao svetinju, što je u svom dodiru sa nečim čija je glazba bila samo dio, to zacijelo i bio. Došao je na svijet preodređen da svira, i to da svira s lista, pamteći note na prvi pogled. U osmoj je godini svirao klavirske izvadke Wagnerovih opera. Svirao je što je htio, kako je htio i kada je htio. Nikada nije odučavao, jer je „stalno učio“(cit.) Kao Nijemac po ocu, teško se dokopao Moskve iz Ukrajine u vrijeme jake antipatije prema svemu germanskome. A kada se dokopao Moskve, otišao je u stan najznamenitijeg klavirskog pedagoga tzv.ruske škole, Heinricha Neuhausa, tamo se nastanio na neko vrijeme i očekivao da ga veliki trener podučava. Neuhaus je u svom briljantnom ekspozeo o Richteru (www.trovar.com/str/neuhaus.html) naglasio da je on od Richtera samo učio, i da ga nije imao čemu naučiti. Došao je k njemu kao vrhunski pijanist, sa svojim svijetom ideja visoko osvijetljenim iznad svih drugih, sa genijalnim i ogromnim talentom ,kako slikara tako i pijanista, i započeo karijeru 1937. Te je godine, u Moskvi, prvi put svirao Bacha (Dobro ugođeni klavir), Beethovena (tri sonate) i Chopina (4.baladu i etude). Odmah je postavio stupove svog repertoara kojeg će tijekom života sve više širiti i produbljivati, često navodeći publiku da otkrije nova djela, Schuberta i Haydna, primjerice. Čovjek obožava slušati njegovu svirku i kada mu se stanovito djelo ne sviđa (Šnitke). Alfred Šnitke je, u ime cijelog jednog naraštaja pisao o njemu sa divljenjem koje nije dirljivo jer je zasluženo, sa istim onim stupnjevanjem otkrivanja veličine majstora, kakvu većina od nas može potpisati (www.trovar.com/str/schnittke.html). Od kada sam ga prvi put čula krajem 60-tih u dvorani „Istra“, pa do zadnjeg nastupa u KDVL, kada je u mračnoj dvorani sa diskretno osvijetljenim tonskim pultom-i notama na njemu, svirao Brahmsa. Stranice i stranice bi se mogle ispisati o njegovim tumačenjima Debussyja, Ravela, Prokofjeva, a da opet mnogima ostane enigma, kako su naslovili jedini film o životu i stvaranju Svjatoslava Richtera. Enigma je onoliko koliko je sam izvor umjetnosti enigma, jer on je bio poslanik muza
Dugo je godina svirao isključivo na teritoriju bivšeg Sovjetskoga saveza, da bi tek sredinom 50-tih, bio pušten u inozemstvo, najprije Gilels, pa onda i Richter. Izazvao je potresnu senzaciju, koja nikada nije jenjala. Snimali su ga počesto odmah, drugo jutro nakon nastupa. Stoga i toliko tonskih zapisa. Kao da su morali zapisati sve što je majstor svojim rukama dodirnuo. Decca je odlučila sve to staviti zajedno, sve što su imali , pa je toga ispalo 22 disca, odnosno, 11 tomova sa po dva disca. 1-Beethoven, 2-Mozart,3-Scriabin,Prokofjev, 4-Beethoven, 5-Schubert, 6-Beethoven, Haydn, Weber,7-Schumann, Brahms, 8-Bach, 9-Bach, Chopin, 10-Chopin, Liszt, 11-Šostakovič, Prokofjev, Stravinski. Čula sam ih tri, prvi, šesti i deveti, dakle, šest ploča. Snimke su izvrsne, naročito one uživo, oprema je unificarana, ukusna i jasna, a tekstovi vrlo iscrpni i na razini zadatka. Ako imate novca, to je glazbeni putokaz najznačajnijih djela u povijesti glazbe kakvu njegujemo i poznajemo.