Josipović/Paganini/Giuliani/Bartok/Miletić
TUTICO CLASSIC 5
Oblikovan poput prve zbirke poezije, nosač zvuka pod enigmatskim nazivom LauROs tek po fotografijama dviju glazbenica otkriva o čemu se radi; o prpošnom, nepretencioznom i šarmantnom koncertnom rasporedu violine Laure Vadjon i gitare Romane Matanovac. Ne znači i da su skladbe same po sebi birane da zadovolje najutabanije staze popularnog ukusa, pramda bi se iz Paganini/Giuliani sendviča moglo naslutiti. A niti iz obrade Rumunjskih plesova Bele Bartoka. Dva hrvatska autora jamče dublju utkanost u hrvatsku glazbu za njihove instrumente a ne tek statističku formalnost, jer Miletić možda ponajviše od svih hrvatskih skladatelja njeguje tradiciju trzalačkih instrumenata te viole i violine.U hrvatskoj izvodilačkoj praksi postoji dovoljno mjesta za ovaj tip dueta, omiljen gotovo u svim razdobljima povijesti glazbe, poglavito mediteranske. Dvije se umjetnice vrlo dobro tonski nadopunjavaju čak i kad se u notama može osjetiti stanovita praznina ili napetost koja bi pri manje pažljivom čitanju došla do izražaja kao nedostatak ili grubost dviju dionica. Prvi je dojam cjelokupnog, ne predugog, albuma, svježina. Zatim liričnost i dubinska melodioznost koja je temeljna odlika obih sviračica. I nadasve temeperamentnost ritmičkog sloga. Gotovo da na trenutke nestaje granica dvaju instrumenata i stapaju se u jedan amalgam višeglasnog tipa. Dobra akustika i tehnička realizacija potkrepljuju dojam festivalske svirke a ne komorne kabinetske melodrame. Jedan zahtjevniji repertoar bi moguće konkurirao vojsci stručnjaka za svakojaka razdoblja danas tako da je uravnoteženost ovog albuma prirodno izrasla iz sklonosti srca. Ističem Giulianievu podoknicu u obliku varijacija koju Laura Vadjon i Romana Matanovac izvode savršenom usklađenošću.Oprema albuma je u stručnom smislu bez prigovora, premda su mlade glazbenice mogle biti u stanovitoj količini brojnih fotografija više zastupljene u koncertnom, a manje privatnom smislu ili barem podjednako.