Cantus 98898494492
Udruga Histriart izvršni je nositelj projekta praćenja, snimanja i izdavačke obrade običaja iz grada Punta na otoku Krku uz pomoć radijskog centra Pula HRT-e, točnije urednika Brune Krajcara. Ponudivši projekt na objavu Cantusu, u ovom nosaču zvuka smo dobili još jedan u nizu malobrojnih, vrlo vrijednih tonskih zapisa para-liturgijske prakse na tlu Hrvatske. I to sa velikim akcentom na zadnju činjenicu-hrvatskoga tla. Krk je naime kolijevka naše glagoljaške a to će reći autentično hrvatske tradicije i to tradicije koju možemo najtemeljitije pratiti unatrag u arheološkom smislu koliko je to samo moguće. U blizini Punta je i prizorište vjerske i političke prakse koju čuvamo u spomeniku Baščanske ploče. Stoga je sve što dolazi s toga terena od prvorazrednog značaja za priloge u autohtonosti umjetničke, sakralne i sekularne povijesti starohrvatskoga naroda.
U pozadini ovog i nekih drugih etnomuzikoloških poduhvata odzvanja ime Don Bernardina Sokola, koji je, između dva svjetska rata, upalio prva putokazna svjetla na putu istraživačima hrvatske glazbene vjerske baštine. Uz Albe Vidakovića koji je obradivši dokumentacijsku baštinu rječanina Vinka Jelića duboko zaronio u hrvatsku glagoljašku hrvatsku povijest, Don Bernardin Sokol je, zapisujući napjeve u obrednoj praksi diljem hrvatske obale, pomogao i nadahnuo mnoge muzikologe, pa svojedobno i mene osobno, u istraživanju pučke religiozne prakse na otoku Hvaru. Ništa manje nije naveo na pravi put, puno prije mene, fra Ivu Perana, benediktinca izuzetnog životnog puta o kojem možemo slušati na kraju nosača zvuka tijekom snimke radijske emisije u razgovoru sa Brunom Krajcarom.
Ponukan Sokolovim znanjem i uputama, fra Ivo Peran je, voleći glazbu, Boga i svoj narod, postao vjerni čuvar hrvatske obredne glazbene prakse, vodeći zborove cijeloga života. Prije desetak godina se glas o tome da se u Puntu, koji pripada u najstarije glagoljaške župe na Jadranu, njeguje izvođenje „Maše po domaću“, Bruno Krajcar je, prepopznavši važan trag tradicije, organizirao sve potrebno da se običajno pjevanje snimi. Uz snimku, nosaču zvuka glagoljaškog dizajna, priloženi su i vedri zapisi Duška Prašelja, Josipa Bratulića i naravno, Brune Krajcara.
Iz njih doznajemo o okolnostima nastanka ove snimke, uvjetima pod kojima se ovakva praksa razvijala i koje su zasluge fra Ive Perana u njegovanju vlastite baštine te osjećamo zahvalnost svima, počam od don Bernardina Sokola, fra Ive Pervana i svih duhovnika koji su brižno s iskrenom, unutarnjom ljubavi za vlastiti narod, svoju pastvu, očuvali autentične izričaje svoga puka. Uz to, priložen je i zapis izvedbe pjesme „Oj Punte moj“ klape „Rašketa“.
U devet kratkih, oporih stavaka, zabilježen je tijek staroslavenske mise ili Maše po domaću, kako ga izvodi puk iz Punta. Ulazni korak prate sopile kao i pretposljednji stavak, što asocira na starogrčku tradiciju antikne drame, bolje reći hramskog bogoslužja pri kojem su se izvodile himne Demetri, Apolu i ostalim božanstvima, instrumentima i prikladnim zazivima. Time ne mislim da je tradicija antikne drame nekim čudom „doputovala“ do glagoljaša, već da je iskon takvoj praksi mediranski jedinstven i autentičan kako za jonska plemena u 6.stoljeću prije Krista, tako i za ilirska i hrvatska plemena iz nešto kasnijeg, ali ne puno kasnijeg vremena. Aulos, sopile, frula, flauta od trske…; sve su to varijacije istog audiološkog poriva: da se ostvari pozornost, da se struja zraka usmjeri na temu, da se zrak zgusne u riječ koja zatim slijedi.
Takva kakva sada jest, sudeći prema snimci, misa ima strukturni oslonac na rimokatoličkom, gregorijanskom redoslijedu-ordinariumu mise, uz prigodne pučke pjesme tijekom euharistije. No, sada bi tek trebalo, s osnove vokalnog zapisa, bez Prašeljevih orguljskih dodataka koji su bili opravdani u smislu učvršćivanja intonacije civilnim pjevačima, istražiti moguća preklapanja sa zapisima gregorijanike iz Libera usualisa, datirati moguća odstupanja u odnosu na pretpostavljeno vrijeme preuzimanja matrice mise pa čak i istražiti u pučkim pjesmama jesu li stvorene na okosnici neke od tema iz službene liturgije. To je, naime bio slučaj u Postirama na otoku Braču: da je puk vjerovao u cjelovitu autentičnost svoje „Mise Dalmatorum“ dok istraživanje nije pokazalo da se radi o dijalektalnim odstupanjima na očuvanu temu Druge koralne mise iz Liber usualisa.Tom je prigodom presudnu ulogu odigrala požrtvovnost mjesnog župnika, baš kao što je košljunski benediktinac fra Ivo Peran uložio svu svoju radnu i emotivnu snagu da očuva blago crkve u Puntu.
Nakon ovog predstavljanja cjelovite i čini se, vjerne izvedbe, snimku bi tek trebalo stručno obraditi muzikološki i paleografski kako bismo shvatili što doista imamo u praksi otoka Krka, u mjestu Punat.