Sony Classical 88697060052
Nadarena djevojčica iz Harkova dospjela je na moskovski konzervatorij zahvaljujući prvoj nagradi za izvedbe Prokofjeva u rodnoj Ukrajini kad joj bilo tek 10 godina, 1993. Snimila je poneki koncert sa Filharmonijom iz Harkova i to bi za sada bilo sve. Ovaj album predstavlja za mladu pijanisticu odskočnu dasku u svijet. U tome joj je pomogla stipendija zaklade Lutz-E.Adolf Stiftung.
Naslovnica ističe njene nježne mladenačke ruke sa izraženim klavirističkim mišićima na prstima i to odmah ispod naslova „Rachmaninov“ čime privlači pozornost svakoga tko zna za problem velikih ruku kod Skrjabina i Rahmanjinova, ali i kod Prokofjeva. Znači li to da je lansirana legenda i da izvedbe ovih triju pijanista nisu zapravo neizvedive drugim sviračima koji imaju normalne dimenzije šake i dužinu prstiju. Očito je tome tako, jer Titova ne samo da vratolomne zahvate u početnoj Sonati te i sve druge klavirske skladbe svira bez napora, već ih donosi s lakoćom i prigušeno kao da svira srednješkolsko gradivo lakših Ravelovih i Debussyjevih skladbi. Ok, jedan je mit načet.
Njena je vizija klavirske glazbe Sergeja Rahmanjinova epskog karaktera, a nimalo lirskog kao što bi se možda moglo zaključiti iz prethodne usporedbe sa francuskim impresionistima. Tek u tehničkom pogledu, ona pristupa Rahmanjinovu kao klavirskom pjesniku, ali taj je pjesnik za nju Homer koji priziva pomoć muze Kaliopi da pjeva danima i noćima, unedogled, a ne časovita vizija dojma ili trenutka koji duboko zapiše nešto trajno u sjećanje i dušu. To je zanimljiva koncepcija jer osigurava predodžbu cjeline; primalačke, pasivno stečene cjeline koja joj je dana tek da je ispravno protumači drugima. Dakako da to znači da je lirsko imanentno epskom pa je hijerarhijski epska kvaliteta vizije nadređena lirskoj premda je sputava svojim događajnim okvirom. Kateryna Titova je imala visokoumne pedagoge koji su je na taj put usmjerili, a bila je nadarena studentica koja je naučeno usvojila i dala tome svježu i današnjici primjerenu notu.
Album je sniman 2008., u staroj crkvi u Dahlemu u Berlinu, i snimljen je besprijekorno, kao da ste pored klavira i ne promiče vam nijedna nijansa izvedenoga.Četiri preludija, Elegija, Glazbeni trenuci, Polka i obrada Bumbarova leta N.R.Korsakova, devet je skladbi koje slijede početnu Drugu sonatu u b-molu, op.36. Ali, nema ničeg intenzivnog, originalno uznemirujućeg u njenoj svirci pa je ovaj album možda i vrhunac razvoja talenta Kateryne Titove, doduše, visok doseg, ali ako je suditi po manjku nabrojenih simptoma, a oni jamče izvor razvoju iznimnog talenta, treba pričekati poneku godinu i poneko novo djelo drugačijeg stilskog rukopisa, da bi se ponijelo sud: je li Kateryna Titova solidan rezultat ruske škole, ili je na putu da postane njen vrhunski predstavnik.