Gdje učimo o slobodi ? Čini se, nigdje i svugdje. A opet, kao da je donosimo na svijet sa sobom i u sebi. Prvo što dojenče iskusi kad ne dobije hranu na vrijeme i to zatraži suzama i vikom, jest to da mu je uskraćena sloboda da dobije za svoj rast i napredak ono nužno. Poput biljke koja se širi krošnjom u visinu, a korijenom u dubinu, nužna joj je svjetlost, vlaga i toplina. Ali dojenče se toga ne sjeća. Unutrašnja nužnost upravlja njegovim ponašanjem, a to nastavlja činiti do smrti tijela.
Sloboda je kao tišina. Ili zdravlje. Primjećujemo je tek kad nešto narušava njenu cjelovitost. Biljka, životinja, čovjek, svako živo biće raste u elementu slobode. Ako naiđe na prepreku, raste dalje s naporom, ali ga prepreka izobličava i nije više prava slika samog sebe, svog ideala.
Ispunjavanje vlastite nužnosti je proces. Od onog čega se sjećamo da smo prvo doživjeli kao napad na našu slobodu, pa bio to običan dječji pad s posljedicom razbijenih koljena,nastavljamo dalje, tijekom rasta i života, izražavati vlastitu unutrašnju nužnost,naravno, s posljedicama. Čitavo se pravosuđe temelji na slobodi i uskraćivanju slobode. Jer naša unutrašnja nužnost nije uvijek dobrodošla kad se izražava u zajednici sa drugima koji također nastoje izražavati vlastitu unutrašnju nužnost. A prepreka ima i u našoj unutrašnjoj nužnosti, s obzirom da smo, već kako tko, morali popuštati, uklanjati ili prihvatiti prepreke koje su nas stoga oblikovale. I u unutrašnjoj nužnosti velike slobode, postoje i male slobode, npr. od predrasuda, od zlopaćenja i slično. Za pjesnika Rainera Mariu Rilkea, i ne samo za njega, sloboda je usko vezana za ljubav i nekoga voljeti, po njegovom mišljenju, znači pustiti ga da ode od vas, ako je to njegova unutrašnja nužnost. Ali ne kaže kako to preživjeti s obzirom na našu vlastitu unutrašnju nužnost koja treba tu osobu da bi je voljela. I tu smo se dotakli mišljenja. I to smo svi iskusili, a ne samo uskratu da činimo što nam je volja.
Šutnja je zlato, kažemo. Sve ono što zadržavamo za sebe, kako to volimo reći, ukazuje na mogućnost da nešto ostane sačuvano u jednom zaštićenom, sigurnom prostoru slobode: mišljenju pa time i pamćenju. Ako smo o nečemu mislili, to ćemo i upamtiti. Ako razmišljate o novom mjestu za držanje ključeva, jer ih stalno gubite, izvjesno je da ćete ga zapamtiti. No, čim se nešto povanjšti, iskaže,nastaje mogućnost prepreke izvana. Čemu one služe, ako ne tome da sve više osvještavamo svoju slobodu. Nestankom neke zapreke osjećamo spas, osjećamo da smo opet cjeloviti, a to jača svijest o slobodi. Sloboda je dobra strana osobne povijesti.
Kad nas naša inherentna sloboda koju smo donijeli rođenjem na svijet izvježba o namirivanju osnovnih potreba, hranjenja, spavanja , rada i odmaranja, ona smjera dalje. U tom se procesu događaju i hijerarhijski izbori. Naše nas zanimanje za neku temu ili struku može dovesti u sukobe s okolinom , ali mi ćemo to podnijeti, jer je prvi izbor iz slobodnog mišljenja važniji. A sukobi će nas dalje oblikovati,a možda i izobličiti, ili ispraviti, tko zna. Stupnjevanje slobode je umijeće života, kao kod plovidbe u kojoj stalno nailazimo na prepreke pa ih zaobilazimo,uništavamo ili ih samo nadvladavamo, odnosno, uklanjamo. Prilagođavamo se, rekli bismo. Slobodu uvijek nanovo stičemo, ne samo u svojoj osobnoj povijesti, već i u povijestima naroda.
U svemu onome što radimo, nailazimo na zapreke i suprotstavljanja, nismo slobodni. Ali činjenje priziva mišljenje, a tu smo slobodni. Razmisliti o svemu što smo iskusili, o svemu što radimo, kao i o svemu što nam staje na put, suprotstavlja se ili prekida naše slobodno izražavanje volje u činjenju. U volji nismo slobodni sasvim, ali u mišljenju jesmo. I to možemo stalno, biti u svom mišljenju. Nekada su se preporuke za pregled učinjenih djela odnosile na kraj dnevnog bdijenja, pred lijeganje na počinak. Od antike smo se potrudili to raditi simultano i sinkrono sa događanjima, pa čak i onda kad mislimo da ne mislimo,mišljenje se odvija na nekoj drugoj, podsvjesnoj ili nesvjesnoj razini slobode. Jer da nije tomu tako, da se mišljenje na odvija na više razina, kad kažemo „ah, neću o tome misliti“, to samo znači da smo zadužili svoju slobodu da to radi na nekom drugom kanalu, odnosno razini, inače bismo doživjeli ono što kažemo u frazi „stala mi je pamet“. Slobodu je nešto zapriječilo i treba stati i intenzivno promisliti. Nije lako učiti misliti. Jer je mišljenje otvoreno svijetu i prima sve utiske kao svoje da bi ih razumjelo, a ne slaže se sa svima njima. Ništa nije nastalo, a da prije toga nije bio mišljeno i zamišljeno.
One koje najčešće povezujemo sa pojmom slobode su pjesnici. I skladatelji, dodala bih. No, njima je još jedan par krila potreban, kako misli Platon, da bi bili cjeloviti. Oni iz svoje slobode osluškuju izražavanje svemira, kozmosa, viših prostora i to prevode na uobičajene pojmove. Frederica Chopina su zvali „pjesnikom klavira“, zbog slobodnog kretanja misli i osjećaja, potrage za djelovanjem otvorenih misli, zaprimljenih misli, u nekom skladnom obliku. Je li Sunce slobodno da izabere hoće li sjati ili ne sjati? Čini se, svemirski je prostor u službi drugačijih unutrašnjih i vanjskih nužnosti. Čovjeku je dan izbor. Još u Raju i kušnjom Drveta života. Je li to bila zelena, kisela jabuka ili zrela? Ili tek prvi zalogaj čovječanstva, da namiri svoju unutrašnju nužnost, glad? I time radi na sazrijevanju svijesti o vlastitoj slobodi. Koja mu omogućuje i da kaže: Ne. Je li to božanska iskra na njegovu sliku i priliku? Slobodni izbor. Ne podleći zavođenju.
Samostalno biće držimo onim bićem koje si samo zadaje ciljeve , bez vodstva ili naredbe drugog. Ne bi to bilo moguće da nije prethodno svjesno svoje unutrašnje nužnosti, slobode , koja mu nudi njegove vlastite izbore. Da živi život kroz koji ga vodi njegova unutrašnja sloboda, u vremenu od života do smrti Jer, rođenjem nam je dano neko vrijeme života do smrti, ali kako će to vrijeme biti ispunjeno našom samorealizacijom, to će biti ishod odnosa vanjskih faktora epohe i načina života u zajednici, i
našeg svjesnog prisustva u vlastitoj slobodi. Vrijeme je promjenjivo za čovjeka, ali naš temelj slobode je nepromjenjiv.
