Titus-Donath-Varady-Schmiege
Bavarian Radio Symphony Orchestra and Chorus
Sir Colin Davis /RCA 09026-63837-2 3CD set
Ovaj set s punim pravom nosi oznaku RCA Opera Treasury, kako zbog djela tako i zbog izvođača.Osim toga je oprema i snimka dostojna ranga u koji se svrstava. Tako ćete osim tri disca moći posjedovati kompletan libretto Lorenza da Pontea kao i iscrpne bilješke o pjevačima i ansamblima, poglavito o dirigentu. S njim kao da sve ovdje počinje i nosi njegov konačan pečat.
Uvaženi i vrlo zaslužan umjetnik, Sir Colin Davis kao da si je uzeo u zadaću stvoriti akademski cjelovit, antologijski primjer izvođenja Mozarta, ne zanemarujući pritom simfonijski slog, kojega u Figaru nema puno ali zato blista u trenucima kada si, u dva.tri takta, maestro Davis dopusti slobodu da zgusne neki odjek simfonije ili instrumentalnog koncerta. Počam od vjerojatno najbriljantnije izvedbe uvertire koja naprosto vapi za što točnijim briom, tijekom cijele komedije razvidan je utjecaj maestrovog cjeloživotnog bavljenja Mozartom. Nakon nekoliko decenija rada, osobito sa mladim pjevačima na Royal Academy, maestro Davis ima “svoju” Fiordiligi, “svoju” Susannu i “svog” Figara. Svaku je Mozartovu ulogu proučio i razradio do takvih finesa, da pod njegovom palicom, ako ne gledate pjevače na pozornici, možete doći u zabunu koga slušate, jer se baritoni preklapaju u izvrsnosti, soprani također, osim ako dobro ne poznajete ariju i tome slično.Maestro Davis je gotovo dotakao savršenstvo vokalnosti potrebne za Mozarta, ali pod cijenu uniformnosti, u slučaju kad pjevači u potpunosti slijede njegove intencije i dovoljno su talentirani za to.Susanna, primjerice, sopranistice Helen Donath je tako bogata karakterizacijom da se neka druga Susanna doima karikaturalno poslije njezinih cavatina. Maestro Davis voli sitne korake, baš kao što je Mozart nizom bisernih minijatura uspio stvoriti genijalnu cjelinu. U tim sitnim koracima, i uvodna fraza grofičine arije je dovoljna da se zapamti kao nedostižna. Julia Varady, u svemu kvalitetna, ali pjevačica ne osobito nosivog glasa, groficu je tražila i nalazila upravo na tim rubovima svojih pojavljivanja kao da šarmantno čupka svoje čipkaste maramice. Alan Titus kao Figaro bi se vjerojatno svidio i revolucionarima 1789. u svom neprekidnom, pritajenom revoltu spram grofovog nasljednog prava na prvu bračnu noć svojih podanika, ali to čini s dovoljno mjere i ukusa da se Mozartov “happy end” doima više kao pobjeda pametnog mladog čovjeka koji ljubavlju štiti svoju izabranicu, nego li kao proleterska osveta.Srećom, ova izvedba iz 1990-te pada u doba kada se prestalo eksperimentirati sa Mozartom na način rane glazbe i pretjerivati u specijalizacijama, što je dovelo do opće anemije klasičnog izraza. Sir Davis traži ponovo život, ljude koji ljube i bore se za ljubav, spremni su izraziti svoje dvojbe i našaliti se na svoj i tuđi račun. Grof Ferruccia Furlanetta savršeno je odgovarao ovom zahtjevu postigavši duhovitost čak i kad ga se ne gleda, tj. samo sluša.Glumački sloj je Sir Davis možda ponajviše od svih dirigenata uspio uklopiti u pijev, komplimentirajući tako Mozarta, vjerom da je božanski Amadeus sve što treba stavio u note. Ova je izvedba postigla univerzalnost. Ne može joj se pridati pridjev francuskog ili talijanskog ili njemačkog “štiha” premda bi se od svega moglo u njoj naći. Danas je “Figarov pir” među najboljim operama ikad skladanima, a jedna od tajni koju je trebalo razotkriti je upravo univerzalnost koja je pod palicom Sir Colina Davisa vrila decenijama da bi pred nas došla kao najbolji šampanjac.Uza sva odlikovanja kojih je nosilac, Sir Colin Davis je zaslužio i medalju za radost koju njegove izvedbe Mozarta pružaju.