Erato WPCS-21069
Kao kod većine “Best” izdanja može vam se desiti japanski editorial, pa tako ostaje na nama da pružimo uvod u ovo klasično izdanje najambicioznijeg čembaliste 20 stoljeća. Scott Ross se rodio 1.ožujka 1951 u Pittsburghu, Pennsylvania i kao većina glazbenih vizionara zarana sjeo za tipkovnicu klavira i čembala od koje se nije odvajao čitavog svog kratkog života do 13.lipnja 1989 kada je umro u Assasu, blizu Monpelliera, u zemlji koja mu je postala druga domovina.Po svom habitusu bio je enciklopedist i namjera mu je i bila stvoriti enciklopediju čembalističke literature, ostvariti potpunu renesansu ovog glazbala i umjetnosti koja je zahvaljujući njemu nastala. Izveo je gotovo sve što je napisano za čembalo, učenika je imao malo i bez snage da prate Rossovu nedokučivu inicijativu, a snimio je gotovo isto toliko. U svakom slučaju, Bacha, Couperina, Forqueraya, Haendela, Rameaua i dakako Scarlattija. Sam Scarlattijev opus je golem, a ovdje je izbor doista najznačajnijih i najomiljenijih Scarlattijevih minijatura “zvonjalica”. Misterij čembala, hibrida cimbala i lutnje, ponovo je tako zaintrigirao jednog modernog čovjeka, rođenog na polovici 20.stoljeća i on mu je posvetio sav svoj genij ne bi li mu vratio sjaj i dominaciju među glazbalima. Scarlattija je, prema riječima Rossovog biografa Michela Proulxa, snimao na tri instrumenta. Jedan je u dvorcu Assas, nepoznatog graditelja iz 18 stoljeća, drugi je Rossov vlastiti instrument graditelja Willarda Martina iz Betlehema, SAD 1976, sa dvije tipkovnice, a treći je onaj Davida Leya, sagrađen oko 1986.Tajna Rossovog sviranja je točnost. Paradoks da predodžbu oslobađa tek stroga ekzaktnost njene prikazbe. Jedan od njegovih prijatelja je izjavio: “Kultura je ono što ostaje, kad se sve što je prošlo, zaboravi.”
Izbor snimaka Scotta Rossa na ovoj ploči je njegov vlastiti i sadrži 19 sonata od (po popisu) Kirckpatricka 1 do famozne 555 “suonate”. Scott Ross je po svemu bio čovjek prosvjetiteljstva i razumnog 18. stoljeća koje je vjerovalo u vječnost znanja, ali za svoje doba Ross je učinio nevjerojatnu stvar a ta je povratak publike čembalu, publike koja je a priori bila protivna čembalističkom stilu, pogotovo u koncertnoj dvorani. Na omotu ploče je čembalo u dvorcu Assas pored Montpelliera i njegov svirač, predan glazbi. U dvadesetom se stoljeću pojavila ponovno samo jedna prava barokna zvijezda, a ta je Scott Ross, i imati 19 Scarlattijevih sonata u njegovoj izvedbi, znači biti tek u posljednjem redu njegovog brojnog slušateljstva i uspinjati se na prste da bi se barem malo približili majstoru.