Vincent Courtois, cello, Marc Ducret,guitars, Dominique Pifarely, violin
ENJA 94112
Oni koji u jazzu idu prema avangardi serijalnog ili free tipa, tu su na svome.Tri glazbena habitusa sa podosta iskustva na oba polja, poslagali su u jednoj studijskoj seansi sve matrice svojih istraživanja na temu: kako iz jazza van a da ostanemo u glazbi i ne izgubimo svoj osobni izraz. Naslov je dobro pogođen: kabina, prostorija za isprobavanje odjeće. Nije li mi ovaj idiom prevelik, ne sklizi li ovaj rukohvat previše preko lakta, igra pitanja i odgovora na tržištu stilskog poigravanja.Vjerojatno vrlo zanimljiv umornim ušima od jazz clichea od kojih se pak nikako ne može umaći.Ovaj trio misli da može, dok možda vrlo brzo ne otkrije da i na susjednom odjelu postoji već podugo isto takva kabina od 70-tih avangardnih godina do fusiona koji ne vode nikuda, ili tek u autizam.Eksperiment u ozbiljnoj glazbi, ili sve ono što se takvim htjelo zvati, povukao se iz mainstreama jer je jednostavno pre-hermetičan i ne korespondira ni sa čim osim sa vlastitom željom da postoji, tj. solipsističan je. Koliko bi jazz infuzija mogla oživjeti odbačene stereotipe vrlo je problematično. Tek, originalna je sama provedba eksperimenta, pitomog i insturmentalno vrlo koncentriranog. The fitting room je urbana pojava, no, umjesto da demonstrirate prednosti svog imagea vi ga još niste ni pronašli. Prednost ove ploče je da pri tom nije agresivna, bilo svojom teoretskom bilo praktičnom stranom.Ima devet stavaka, (jer nisam baš sigurna da se svaki od tih perioda mogu nazvati skladbama) koji su prilično ujednačeni u energiji i timbru, i zajedno čine neki tročlani krajolik studijskog muziciranja koji bi se jazzerima željnim “ozbiljnog” začina mogao prilično svidjeti.