Zbor “Blagovest” iz Kijeva, dir. Viktor Skoromni
CDK 017
Tvrtka CDK zamijenila je gramplastinke na “Gramzapis-u” a budući da crkvene glazbe u vrijeme real-socijalizma nije ni bilo na “Melodijinim” zapisima, ovo se ima smatrati početkom otkrivanja baštine rane monofone glazbe. Snimke liturgijske glazbe na ovoj ploči zamišljene su , premda stilski nekoherentne, da ocrtaju ugođaj i tijek bogoslužja u najstarijem samostanu u Rusiji, Kievo-Pečerskaji Lavri kojeg je utemeljio sveti Antonije, začetnik kršćanstva u Rusiji. Kako je živio u podzemoj pećini, to se i ovaj kao i svaki drugi značajniji samostan označava pridjevkom Lavra a “pečorskaja” od “pečora” što znači pećina.
Šturi podaci uz ploču tvrde da su ovo dosada neobjavljene himne korištene u bogoslužju crkvenog samostana još od 11 stoljeća, premda treba imati na umu da je tek od vemena Ivana Groznog, dakle u drugoj polovici 16 stoljeća uvedeno jedinstveno zborsko a cappella četveroglasno pjevanje. Prije toga, baš kao i u zapadnoj liturgijskoj praksi, pjevalo se po znakovima, na Zapadu prema “neumama”, a na Istoku prema “znamenjima”.
Priča o gradnji samostana je legendarno tajanstvena kako i priliči drevnim mističnim postignućima, ali ništa manje nije bogat niti repertoar korala, dakle, zborskih zapjeva koje koristi Lavra tijekom crkvene godine. Tradicije su prošle slične mijene i postaje razvoja, pa tako na mjestu zapadnjačkog Grgura ovdje ulogu reformatora glazbene baštine ima nadbiskup Jonatan koji je u prošlom stoljeću rasporedio glazbene napjeve prema potrebama bogoslužja i tradiciji samog samostana koja je spontano birala napjeve iz raznih izvora. Tu su dakako “znamenjska” pjevanja, koja su prastara verzija responzorijalne dijaloške metode. Narodne melodije bez traga o možebitnom jednom autoru pjevaju se jednako kao i napjevi iz Galicije, Kijeva, Valaama ili su pak djelo redovnika koji su sami skladali poneki napjev na stih psalma. Napjeva je 19 i dotiču se svih značajnijih blagdana crkvene godine kao i najznačajnijih svetaca pravoslavne crkve.
Tako, nakon tisuću godina kršćanske glazbene prakse, kijevski zbor “Blagovest” pod ravnanjem Viktora Skoromnija snima u Kijevo-Pečerskaji Lavri, 1995. Godine, izbor najznačajnijih i najljepših napjeva koji leže u samom temelju glazbenog idioma istočne crkvene prakse. Ploču se lako može prepoznati po naslovnici koja donosi zlatno-srebrni okov optočen draguljima kojim se štiti ikona Presvetoga Trojstva nepoznatog autora, ali rađena po uzoru na onu Rubljova iz Tretjakovske galerije.
Đurđa Otržan