Piere-Laurent Aimard, Royal Concertgebouw Orchestra
Nikolaus Harnoncourt
Teldec Classics 8573 87630-2
Ne znam kako bi Harnoncourt opravdao snimanje ovih skladbi ili barem naveo motive uvježbavanja dviju kompozicija koje se rijetko nađu na koncertnim podijima. I to baš one skladbe koje zahtijevaju majstora orkestracije koji bi znao doraditi izvedbu koncerta za klavir i naći “zlatno” rješenje za Zlatni kolovrat. Kažem to stoga jer niti pijanist Pierre-Laurent Aimard, o kojem ni knjižica ništa ne kaže, niti Harnoncourt nisu baš ponudili išta više od pukog iščitavanje napisanog. Za koncert to vrijedi još ponajviše budući da to djelo, zauvijek propalo u procjepu između simfonijske pjesme i solističkog concertina, traži izuzetnog pijanista koji će makar koliko toliko premostiti neskladnosti siromašne solističke dionice i simfonijskih sola koji ne pričaju istu priču. Dvořaku instrument s tipkama nije bio poznat više od uobičajenog raspona, što je za pisanje romantičarskog klavirskog koncerta na granici smiješnog usporedimo li to sa krunskim skladbama Griega, Čajkovskog, Brahmsa, Schumanna, Chopina a osobito Liszta. Glazbeni je materijal lijep i zanimljiv, ali kao da je sklepan posve površno i izvanjski. Giljels i Richter bi to možda zakrpali do podnošljivog, ali niko manjeg kalibra ne bi mogao iskititi prazna mjesta kojih je napretek.
Sa Zlatnim kolovratom je druga priča, budući da izgleda do sada još nije pronađen ključ čitanja ove intrigantne simfonijske pjesme.Kolovrat se osniva na bajci i koliko znam, niti jedna simfonijska pjesma na neki literarni preložak nije skladana tako da prati doslovnu govornu naraciju u melodiji orkestra. Cijela se bajka može ispjevati ili ispričati uz pratnju orkestra, ali to još nitko nije izveo, a puki orkestralni pristup, gubi iz vida najvažniju konstantu linearnog, melodijskog tkiva. Kao da je dirigentima to lako izvesti jer sama stvar ne govori ništa, a istina je upravo obrnuta: sama stvar cijelo vrijeme hoće govoriti putem tonova, da se putem tonova nasluti češki jezik, a taj je eksperiment izgleda odiozan svima pa čak i Česima. Koliko je koncert za klavir beznadno nepopravljiv, toliko je Zlatni kolovrat beznadno vješto napisan, ali i neprivlačan za izvođače.
Od Teldeca bi se očekivalo više od popunjavanja praznina u glazbenom repertoaru.