Cantus 988 9849 2102
Najbolji se rezultati postižu kad glazbenici sami osjete želju ili potrebu da se okupe i oblikuju komorni ansambl te započnu sa njegovanjem komorne glazbe za svoj sastav instrumenata. Skorašnje zanimanje za limena puhačka glazbala potaknulo je instrumentaliste na češće okupljanje, a plod takvog poticaja je i kvintet sa petogodišnjim iskustvom zajedničkog muziciranja nazvan na engleskom Simply Brass. Moguće i nadahnuti velikom popularnošću puhačkih ansambala koja nepomućeno u Americi traje do danas, tako smo dobili izvorno hrvatski kvintet, sa naglaskom na sjeverno-hrvatski melos i nazivom koji možda treba a možda i ne treba prevesti jer je pojam „brass“ stalan u žargonu glazbenika. Mjedeni puhački instrumetni, ili „Jednostavno „brass“. Brass je sastavnica orkestara, naročito velikih jazz orkestara, i zapravo nikada nije prekidao liniju svog prisuća u glazbenom životu Europe od staroga rimskoga carstva do naših dana. Njihov razbuđujući zvuk se odlikuje svečanošću, a donosi i elegični glazbeni melos na ugodan i razgovijetan način. Takve su mogućnosti skladateljima pružile priliku da za ovaj uigrani kvintet napišu skladbe koje su im i posvećene, a na ovom albumu ih je nekoliko. Sedam uglednih autora i sedam privlačnih skladbi, „Camminate“ (naslovljene po skladbi Marka Ruždjaka) čine ozbiljnom i vrsno izvedenom šetnjom od jazza do avangarde, od crossovera do sakralnih tema.
Dario Teskera i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje Pintarić, horna, trombonist Alen Bošnjak i tubist Željko Kertes, profesionalni su muzičari sa entuzijazmom koji će nam ovim albumom donijeti Plesove Tomsilava Uhlika, suitu U Arboretumu Miljenka Prohaske, Csárdás Ive Josipovića, Dies irae Berislava Šipuša, Dvije rijeke Dalibora Grubačevića, Camminate Marka Ruždjaka i Mjesečevu tugu Damira Butigana.
Nosač zvuka je i nosač slike pa se može pogledati kratki video uz fotografije, sa snimanja kvinteta u Koprivnici ovog proljeća.
Da je ples omiljena tema glazbe kako narodne tako i klasične, znano je svakome tko voli ritam, i uvodna skladba Četiri plesa Tomislava Uhlika polazi od istarskih instrumentalnih boja i intervala te nas podsjeća na staru i omiljenu ulogu puhača u društvenom životu. Ugođaj Prohaskinih stavaka iz Arboretuma priziva najbolje dane Big Band-ova, ali sa ugodnom nostalgijom, a vrsnost svirača ovdje je najizraženija. Svakako da su trubljači ponajviše istaknuti u ovakvom tipu sastava, ali i tri instrumenta sa dubljim lagama čine atmosferu i zvučni prostor za solističke dionice. Stoga ako očekujemo Žigu i bandiste u skladbi Csárdás Ive Josipovića, čut ćemo plesnu reminiscenciju profinjeniju od pukog preslikavanja melosa ove ili one regije. Dies irae Berislava Šipuša pokazuje da kvintet estetski kontrolira i znalački upravlja dramaturgijom glazbe koju izvodi. Na trenutke postižu starinsku patinu koja se taloži na našu predodžbu o svirci u renesansnim crkvama djela Gabrielija i Gesualda.
Kvintet Simply Brass je ansambl ozbiljnih aspiracija i čega god se prihvati, dovede to do umjetničke razine. Tako i međimursko glazbeno blago poteče u ganutljivom diptihu Dvije rijeke Dalibora Grubačevića, posve u skladu sa melankoličnim duhom područja Mure i Drave. Pred kraj se upućujemo na šetnju s Markom Ruždjakom, ispitujući krajolike zvuka koji titravo stižu i nestaju i naposlijetku tu je Mjesečeva tuga, Damira Butigana, također puhača s kojom završava album, a i prikazuje zvukovne predodžbe nekog tko do njih dolazi iskustvom samog instrumenta.
Ugodnih sat vramenea za koje će, vjerujem, Hrvati imati uši, a kvintetu omogućiti još više nastupa i izvan salona Očić, jer prostora za ovakav kvintet i ovakav pristup glazbi ima posvuda.