Tag
V svetlobi bliska
bom sanjala življenje svoje
na terasi iz gline
svoje poslednje zime.
Evo jedan miran dan za mirne ljude
asfalt se topi, sunce žari
oleandri bi prema svjetlu,
lirika zarobljava.
Oooooo, ne znaš li kako je to biti
Mi se trudimo, oh, mi se tako trudimo
Oko auta, obezglavljenog blatobrana
Evolucije i pohabanih…
mi se trudimo, ah, kako se trudimo
biti to što jesmo, i dalje, i još dva tri dana,
i ono što nismo, još nismo, nego možda
za dva do tri dana
napadaji na bivše, da budemo, ono, što,
to što već jesmo, a zapravo još nismo,
i u tome se tijesno guramo, vrpoljimo.
Sve je to već jedan poznati trud,
oko nečega što je bilo, ili već je
i mašemo tim upitnikom, praveći
si mjesto, da odahnemo, predahnemo,
ponovno se upitamo, jesmo li već to
što je bilo ili nije pa bi trebalo
Gospode Bože, pa mi se stalno trudimo.
Ovako ili onako. Oko sebe samih. Oko mostova, i
vreće krumpira. Vlastitoga mira dok netko bira.
Početi ili otpočinuti, glavno je da se bira.
Kad zazviždi kraj, tko li aplaudira?
Pođeš li sada
na put tišine i zaborava
nasmiješena lica
prepunoga srca
Naći ćeš oblak pravremena
iz kojeg daždi
po svima nama
A ti se tada
s njime poigraj
Na rubu okvira
Stojim…
i njišem se
natrag u sliku
ili iskoračiti
Je li to napredak
ili nazadak
Ili će odlučiti
gravitacija?
Širim ruke i rastežem okvir,
puca
Slika pada iza mene
još samo da izmaknem
dasku pod stopalima
što mi je davala iluziju
da sam u nečemu.
Na pragu svjetla
daljine su sve bliže
i vraćaju me sneno
u područje tišine
Osovina noći
kotrlja se bez šuma
Pod svodom
svih mojih životnih mijena
ovo je bila
tek jedna kaplja
sve manje snena
duša nastanjena
Ležali su u postelji i kantali
Svaki na svojoj postelji i kantali
Htjeli smo zvati ekipu iz „Žive istine“
da ih snimi,starce koji leže u postelji
i po cijeli dan pjevaju,
ali je onda stari umro,
a stara zamukla,
jer joj je falio drugi glas.
Na bregu pušlek crkvice stoji
bele, i kak v mehlu zavite
orehi zibleju spomine
Na tem bregu kušnut bi se šteli
nebo, oblaki i vinograd zeleni
al’ tam v dolini, kravica već muče
i vleče nebo k sebi,
da tam, v štali, tiho, kak’ i ona bude
Tam, mal’ dalje, kokice već spiju,
svinjogojstvo dela, traktor ih še pela
Crkvica na bregu
po navadi zvoni
A v koprivu pod oblokom
mišek se je skril