Tag
Ne znam imate li simpatija za njega kao Rolling Stonesi, ali kako je bio glavni akter jedne od prvih ljudskih drama u nadzemaljskom raju Adama i Eve iz kojeg su zbog njega prognani na Zemlju, moramo ga uzeti u obzir od početka svijeta i ljudskoga vijeka. O njemu se i govori i piše jednako tako dugo, bez iznimke, u svakom književnom razdoblju naše ljudske kulturne povijesti.
Nastavi čitatiTužno je ako živite od džeparca, ali sretni ste kad ga dobijete. Kako objasniti taj paradoks? Počnimo od najbližega, džepa. Svi mi imamo neki džep. I ma koliko velik bio, skriven ili vidljiv, nije dovoljno velik za sav novac koji bi nam eventualno trebao ili bismo ga željeli imati. Znači da se uvijek radi o malim količinama novca, onoliko koliko stane u džep.
Nastavi čitatiĆuk je znak noćnog smiraja. Ne čuje ga se ondje gdje nema potpune tišine, ili barem one tišine koju ističe zrikanje zrikavaca. Jer da bi tišina bila čujna, potrebno je dodati malo zvuka kako bi sve ostalo došlo do izražaja. Kako bismo osvijestili prazninu drugih zvukova.
Nastavi čitatiŠto još reći nakon što netko posve točno formulira ono što određuje njegov rad? Osvrćući se na vlastiti put,
Nastavi čitatiDanas, u evidentnom razdoblju stagnacije koju je jednim dijelom donijela elektronička evolucija, a s druge zamor pandemije, teško je zamisliti razdoblje osamdesetih prošlog stoljeća, kao što je teško si predočiti zašto je u sedamdesetim postojala „Zvečka“. Jedan dio te magije „Zvečke“, volje za druženjem, prenijelo se i na Quorum. To je doba vrvjelo časopisima svih vrsta, od onih koji su bili koncipirani po sistemu „red proze, red poezije“ ili su obećavali strukovno uspinjanje u karijeri.
Nastavi čitatiMože je se nanjušiti. Gotovo da ima miris. Jer je se može nanjušiti. Ni blizu ni predaleko, tu negdje, približno okolo. Kako nastaje? Što je stvara? Ili održava? Štošta. I nema ih više, samo je jedna dosada. Ono nepromjenjivo u tome “približno onaokolo nas”. Netko bi to nazvao stanjem stvari, ali to nije samo statika, nego i odvijanje zbivanja koje, u biti, predobro poznamo. Kad je nečeg nezanimljivog previše, to je uspostavlja, hrani., Ono, kad ste izvan igre. Poput kamenja koje ionako nema miris koji bi se mogao nanjušiti. Ne da je se otjerati. Ni prizvati.
Nastavi čitatiĐURĐA OTRŽAN:
Gdje učimo o slobodi ? Čini se, nigdje i svugdje. A opet, kao da je donosimo na svijet sa sobom i u sebi. Prvo što dojenče iskusi kad ne dobije hranu na vrijeme i to zatraži suzama i vikom, jest to da mu je uskraćena sloboda da dobije za svoj rast i napredak ono nužno. Poput biljke koja se širi krošnjom u visinu, a korijenom u dubinu, nužna joj je svjetlost, vlaga i toplina. Ali dojenče se toga ne sjeća. Unutrašnja nužnost upravlja njegovim ponašanjem, a to nastavlja činiti do smrti tijela.
Nastavi čitatiNaš nam jezik omogućuje da više no drugim jezicima vidimo sličnost i blizinu dvaju fenomena. sjećanja i osjećanja. Jer zapravo neka mudrost koja je oblikovala zvukove našeg govora imala je na umu da kad se nečega sjećamo, najčešće nešto i osjećamo ili nas, dok nešto osjećamo, ćutimo, to pod-sjeća na prije doživljeno.
Nastavi čitatiEuritmija, kao i svaka umjetnost, je potrebna čovjeku. Prije osamdeset godina, 1928.godine, jedan je liječnik iz Zagreba, Dr Stanislav Župić, to ustvrdio ovim tekstom koji je pred vama. Ustvrdio je to znalački, terapijski, sa neprijepornom upućenošću, pismenošću, širinom kulture i humanizmom za koji bismo mogli reći da je bio karakterističan za razdoblje između dva Svjetska rata, ali i osebujno individualan kao i svaki pristup ljudi koji su u to vrijeme upoznavali i prakticirali antropozofiju i čitali studije i izlaganja osnivača Antropozofskog pokreta Dr Rudolfa Steinera.
Nastavi čitati