Tag

Đurđa Otržan

Ogledi

ZAVIST

Zavist nastaje iz krive procjene. Kada bismo htjeli imati nešto što drugi ima, jer ne znamo kako je to toga došao. A i ne želimo znati. Jer da želimo, ne bismo se dali zarobiti od tog osjećaja krive procjene. Zavist zaustavlja, čini nas ovisnim. Tako nastaje lijenost.

Nastavi čitati
Ogledi

PISAC

Kad je nastao pisac? Kad je pisar počeo putovati prema sebi. Pogledamo li ili tek zamislimo uklesane znakove na obroncima stjenovitih planina na iranskim visoravnima iz doba perzijskih kraljeva, na onoga koji je zamasima dlijeta ucrtavao tragove u vapnenac nećemo ni pomisliti. Ovisno o povijesnom znanju, promatrat ćemo ih s nekom solidarnošću, nadasve ljudskom, smjestivši ih u neodređenu davninu i možda s iskrom simpatije pomisliti na njihovu potrebu da ostave trag isto tako neodređenim potomcima o nečem što su držali važnim.

Nastavi čitati
Ogledi

PAPIROLOGIJA

Svi znamo što je to, zar ne. Pa opet, nitko ne zna što je to, i u tome je sav čar, mračni čar i odbojnost ovog paradoksa, da je dovoljno da spomenemo tu riječ, pa da u trenu nastupi duboka solidarnost sa svakim tko je morao, na ovaj ili onaj način, doći u dodir s potrebom da obavi neku papirologiju. Ako ste stekli makar i neznatnu punoljetnost znat ćete što je papirologija, ili i ranije, ukoliko vas već tijekom školovanja nisu dobro izdresirali pisanjem školskih zadaća i testovima svih vrsta.

Nastavi čitati
Ogledi

Kiša, četrnaestica, SC, &td & natrag

Đurđa Otržan

Glazba je zadnjih nekoliko desetljeća popularna kao što nikada nije do sada bila. To bi bio zaključak koji bi osnovano donio svaki poznavalac glazbenog tržišta i glazbene reprodukcije. No to bi bila obmana, kad se ne bi uzela u obzir bitna promjena koja se odvijala pred našim očima i u našim životima tijekom polovice prošlog stoljeća. Popularnost glazbe nikada nije bila upitna, a pogotovo to nije bila tijekom povijesti, dok je spontano živjela u malim, većinom seoskim ljudskim zajednicama.

Nastavi čitati
Ogledi

POSTOJI VRIJEME, VRIJEME NAŠE SADAŠNJE

Poetski esej

Postoji vrijeme bez nas.
Postoji vrijeme kad znamo i kad ne znamo i uvijek tako nekako manje znamo od onoga što bi doista trebali ili mogli znati.
Postoji vrijeme kad nam se ne da znati. Ili nam nije dano pa smo sputani.
Postoji vrijeme za analizu učinjenoga.
Postoji vrijeme za prijelaz preko grešaka i dozivanje grešaka natrag na preispitivanje, na polaganje računa.

Nastavi čitati
Ogledi

A Testament Unbroken

Since time immemorial man has celebrated the Lord with song, voice and the jubilation of musical instruments. Christianity connected Logos to the word and wove it into the deepest layers of collective memory. Wherever it has been, Christianity has formed an amalgam of the existing, traditional forms of devotion and the underlying musical idiom of the place.

Nastavi čitati
Ogledi

PRA-HRANA

Probudili su me usred noći. Ispod debelih perina razabirala sam pozive: brzo, Milova se teli, djed hoće da ti daš ime teletu. U mrzloj sobi, brzo, brzo, obukoh se i bjež u štalu. Milova, meni ne baš draga krava, ali bila je glavna, to je točno, doista se upravo otelila pod svjetlom petrolejki i čistila jezikom malo biće na slami. Kako će se zvati?

Nastavi čitati
Ogledi

LEFT RIGHT ABOVE BELOW

Voice I: You stand on Earth and look at the sky. It is day, let’s say noon. The light that allows you to look at the matter of the cosmos is exactly strong enough to lighten it from black to blue. The blue starts somewhere, perhaps a meter from you, you can’t tell, but it gets denser; it is pale, diffuse. You can caress it with your gaze, it doesn’t hurt, it spares you. It moves from you.

Nastavi čitati